martedì 2 luglio 2013

ITALIJANSKA KUHINJA: kada kuva profesorka italijanskog (ovvero: ITALIANO IN CUCINA)

U prethodnim tekstovima koje sam objavila o nastavi i kursevima italijanskog jezika, pomenula sam da su se motivi učenika da odaberu ovaj jezik kroz vreme izmenili. Poslednjih godina motiv broj 1 za odabir učenja italijanskog je Njeno visočanstvo Italijanska kuhinja. Nisam ni prva ni poslednja koja će govoriti o ovoj temi, štaviše, u mnogim svetskim gradovima postoje škole stranih jezika, koje nude i praktične kurseve kuhinja zemalja u kojima se ti jezici govore. Kada je italijanski jezik u pitanju, ja poznajem dve takve škole, jedna je u Beogradu (Contatto), a druga u Brazilu ili je njen osnivač jedna profesorka iz Brazila. Brazilska škola je objavila i spostveni udžbenik italijanskog za strance kroz kuhinju, koji ja, nažalost, ne mogu da naručim jer živim u Srbiji gde kupovina preko interneta možda jeste moguća, ali vas dostava paketa košta nekoliko puta više od vrednosti naručene stvari.

Neću govoriti o italijanskim restoranima ili onima koji sebe tako nazivaju (mogao bi se napisati seminarski rad o pravopisnim greškama prisutnim u njihovim menijima), već ću vam u slici i reči pokazati mojih ruku delo (pa nek se onda priča po čaršiji da ne znam da kuvam, svojevremeno su kružile takve glasine). Kraljica naše današnje priče je Cucurbita Pepo, u Italiji poznata kao Zucchina u raznim oblicima i varijacijama.

Priča počinje pre nekoliko godina na Futoškoj pijaci (za ljude koji nisu iz Novog Sada, to je najsnabdevenija pijaca u gradu), jedna baba prodaje tikvice, lepe, tamnozelene. Pitam je: "Pošto su tikvice", ona meni odgovara "Nisu to tikvice, to su cukini". Ma daj baba, nije šija nego vrat! U stvari, u pitanju jesu italijanske vrste tikvica, karakteristične po tamnozelenoj boji, čije se seme odnedavno može kupiti i kod nas. Prošle godine u našoj porodičnoj bašti bile su totalni uspeh, a ove godine sam otišla korak dalje i nabavila nekoliko različitih sorti, koje se uzgajaju u Italiji:

1. Zucchina nera di Milano- zapravo je tamno zelene boje, prošle godine dala je odličan prinos.
2. Zucchina romanesca- pomalo bodljikava i malo čudnog oblika, ali, ako pročitate tekst do kraja, saznaćete da ima najbolji ukus, pa vam je toplo preporučujem.
3. Zucchina tonda- trebalo je da bude u obliku loptice, ali kod mene je izrasla u obliku valjka, što se može videti na fotografiji ispod.

I tako, odlučila sam da upotrebim svoje kulinarsko umeće i sama pripremim nešto u čemu će uživati ljudi koji zaista to cene, a da ima veze sa italijanskom kuhinjim. Na italijanskim web-sajtovima sam našla na stotine kreativnih ideja šta napraviti od tikvica. Moja kreacija je dobila naziv "torta parmigiana alle zucchine". Upotrebljene su Nera di Milano i Romanseca, dok je Tonda ostala u frižideru do sledeće kulinarske ideje. Pošto ovo nije klasični recept, ovde vam neću pisati sastojke, već ću ih postepeno otkrivati onim redom kako sam ih dodavala u recept. Idemo redom:

- Prvi korak- iseći tikvice na krugove ne previše tanke, staviti ih u dublju posudu, posoliti vegetom ili nekom varijacijom iste i ostaviti da stoje bar 3-4 sata, kako bi otpustile vodu.
- Drugi korak: ocedite tikvice, nemojte ih dodatno soliti i uvaljajte ih u prezle. Nikako u brašno, jer prezle daju hrskavost, a od brašna će postati ljigave i imaćete utisak da se nisu dobro ispkle. U okruglu vatrostalnu tepsiju, prethodno premazanu maslinovim uljem ređajte tikvice, tako da se obloži dno i rubovi tepsije, jer one imaju funkciju kao kora za tortu. Tako poređane ih stavite u prethodno zagrejanu rernu da se krčkaju oko 10 minuta. Ako vam je preteklo tikvica, ne bacajte ih, već ih sačuvajte za finalni deo.
- Treći korak: dok su tikvice u rerni, umutite mikserom 4 jaja sa 4 kašike milerama. Možete posoliti po želji. Ja sam radi boljeg ukusa dodala pola kašičice karija i čilija i pola kašičice neke mešavine začina (origano, majoran, bosiljak). Zatim sam na tanke listove isekla oko 100 grama mocarele. Kod nas nećete naći italijansku mocarelu, već slobodno mogu reći, njene neuspešne pokušaje. Ovo što sam ja upotrebila nosi to ime, ali je bolje da kažem pizza sir koji proizvodi Niška Mlekara, čija se prodavnica nalazi na Ribljoj Pijaci. Ukusan je, sa manje masnoće i nije preterano slan, a odlično se topi i razvlači. Uglavnom na pijacu kupujem sireve iz Mađarske (namerno sam napisala "pijac" jer se tako govori u mom rodnom kraju), ali u letnjem periodu preferiram one u specijalizovanim radnjama mlečnih proizvoda. Radnice su ljubazne i rado će vam preporučiti nešto što je dobro.
Potom sam na sitne listove isekla nešto što je pravo otkriće ili delikates, a što se takođe može kupiti na Ribljoj Pijaci: pileći rolovani dimljeni batak, izbor je i ovde pao jer je u pitanju polu-prerađeni proizvod. Ako ste u mogućnosti, kupujte piletinu na Ribljoj Pijaci rano ujutru, jer proizvođači svakodnenevno donose sveže meso, koje je mnogo boljeg kvaliteta nego ono u prodavnicama. Kilogram ovoga je 700 dinara, možete kupiti i manje, jer nije vakumiran.
- Četvrti korak: vadimo tepsiju sa tikvicama iz rerne (obezbedite se da ne dobijete opekotine zbog nepažljivog rukovanja istom). Prelijte umućenim jajima sa začinima, koja će sama zbog visoke temperature početi da prijanjaju za tikvice, a potom ih obložite najpre redom dimljene piletine i vratite u rernu da se peče narednih 10 minuta. Nemojte potrošiti sva umućena jaja, već neku trećinu smese ostavite za finalni deo.
Postupak zahteva vreme i angažovanje, jer nije kao kod drugih recepata gde smućkate sve i stavite u rernu da se peče, ali i konačni rezultat je vredan toga. Na sreću, moj šporet ima štopericu koja olakšava pripremu hrane jer se vreme programira i kad istekne zadati period, šporet se sam isključi.

- Peti korak je da dosadašnju smesu prekrijete listovima sira i vratite u rernu na još 5 minuta.

 - Finalni deo: formiramo sloj koji će se naći na vrhu. U preostala umućena jaja dodajemo oko 50-80 grama pizza sira iseckanog na kockice i tikvice koje nismo upotrebili za prvi sloj i njih isečemo na kockice. Na kraju dodajemo tajni sastojak: 2 kašike nečega što se zove "capperi", a što daje fenomenalan ukus! Ovog puta je originalni italijanski proizvod, kupljen na Kvantaškoj pijaci! I obavezan je sastojak pizze napoletana, a svi oni koji nisu u Italiji probali ovu pizzu, sigurno će se iznenaditi jer njeni sastojci uopšte nemaju veze sa onima koji se u našoj zemlji koriste za "pizzu napoletana".
I njih sam sitno isekla i pomešala u crvenoj plastičnoj posudi sa ostalim sastojcima, koje sam kasnije sipala na površinu tepsije i vratila u rernu da se peče još 15 minuta.
I evo, konačno smo stigli do kraja! Rezultat: ukusan letnji specijalitet koji po sastojcima pripada mediteranskoj kuhinji i koji može da se služi kao "piatto unico". Moji dragi degustatori će čitati ovaj recept na mojoj stranici na Facebook-u i moćiće lično da napišu svoje komentare. U slici to ovako izgleda:
I za kraj, savet za moje drage učenike, ako želite da isprobate slične recepte, a uz to da proširite znanje iz italijanskog, kliknite ovde. Ako želite da spojite lepo i korisno i pohađate kurs italijanskog jezika i kuhinje, ono što vam ja mogu ponuditi je udžbenik "Italiano a tavola", izdavača Mondadori,iz sekcije "Italijanski za strance". Ideje koje nudi su kreativne i svako sa "jakim A2" znanjem bi mogao da se upusti u ovakvu avanturu.
U međuvremenu, izvela sam još jedan eksperiment, na Futoškoj pijaci sam kupila 7 malih tikvica, onih koje sam pominjala pod nazivom le zucchine tonde. Na sreću, pronašla sam mlade i sveže, pa je zadatak bio napuniti ih i ispeći u rerni. Ništa lakse- izdubila sam ih najpre koristeći nož a potom i kafenu kašičicu, kako bih odstranila što veći deo pulpe, koja se ni ovde ne baca. Izdubljene tikvice i pulpu stavila sam da omekšaju i otpuste višek vode, uz dodatak vegete. Potom sam izdubljenu pulpu stavila u super-secka, dodala jedno jaje, dimljenog sira i šunke po ukusu (možda nekih 50-100 grama i jednog i drugog) i sve zajedno izmiksirala i napunila šupljine tikvica. Time ste završili proces pripreme, ostaje samo da stavite u tepsiju u rernu i povremeno kontrolišete temperaturu na kojoj se peče. Jednostavno, brzo i sa malo sastojaka, a vrlo lepo i ukusno u letnjem periodu. Mali savet: prilikom pečenja vodite računa da na dnu tepsije uvek ima vode, koju možete povremeno dosipati, kako tikvice ne bi izgorele.



Moja kuhinja je mala, ali je trpeza velika da se za njom okupe svi dobronamerni ljude koji mi žele dobro.
Voli vas vaša profesorka italijanskog









mercoledì 5 giugno 2013

Venčanje u Italiji- Matrimonio in Italia


Dragi čitaoci, uskoro cu biti kuma na svadbi najbolje prijateljice. Da li znate kako se ta „uloga“ zove na italijanskom? Tačan odgovor je „Testimone di nozze“.  Ipak, ovde ću na trenutak zastati, da bih u tekst unela neke izmene koje mi je sugerisala Jana Tufegdžić, moja draga koleginica iz fakultetskih dana, koja više od 10 godina živi u Italiji. Dakle, il/la testimone su svedoci na građanskom venčanju.  Koje su obaveze svedoka na venčanju, možete procitati ako kliknete na ovaj link. 
Raduje me i to što ću na jesen biti i "madrina", pošto će se tada roditi jedna divna devojčica, a kako naša tradicija nalaže, trebalo bi da budem njena kuma na krštenju (madrina). Sve to je lepa prilika da napišem ovaj tekst u kojem ću vas upoznati sa italijanskom tradicijom, verovanjima i sujeverjima u vezi sa venčanjima i još  nekim zanimljivostima, s posebnim osvrtom na različitosti u severnim i južnim regijama, kao i sličnostima sa ostalim evropskim zemljama uključujući i našu. 
Na kraju, daću svoj predlog koji film da pogledate za devojačko veče (prevod na italijanski: "addio al nubilato"), ukoliko će neko od vas biti uskoro kum ili kuma. Ovo je tekst posvećen najboljoj profesorki nemačkog na svetu, Tanji Miljanić i svima vama koji želite da saznate nešto više od onog što piše u udžbenicima za nastavu italijanskog! 
Buquet da sposa

Svadba se smatra za najlepši dan u životu. Naravno i za venčanje, kao i za druge značajne događaje u našim životima, vezane su zanimljivosti, običaji, tradicije i naročito sujeverja, prisutna u svim delovima Italije. Neka od njih prisutna su i kod drugih naroda. Evo onih najvažnijih:

- Najpoznatije sujeverje pre svadbe je izbor pravog dana za venčanje. Stara italijanska poslovica kaže “Di Venere e di Marte né si sposa, né si parte” (petkom- venerdì i utorkom- martedì niti se venčava niti se putuje, kreće). Međutim, ovo sujeverje je kroz vreme izgubilo značaj. Kako onda izabrati pravi dan u nedelji? Ponedeljak donosi dobro zdravlje, utorak nosi bogatstvo, sreda je naročito pogodna za venčanja, četvrtak donosi nezadovoljstvo mladi, za petak kažu da donosi nesreću, a za subotu da je najnesrećniji dan...nedelja? Religioznost po sebi neutrališe sujeverje, prema tome, nepotrebno je opterećivati se ovakvim „problemima“.
Svadba u Milanu, photocredit: fotografi-matrimonio.com

- Najviše sujeverja vezano je za vreme neposredno pre ceremonije venčanja. Na primer, da mladenci tog dana ne smeju da se sretnu pre venčanja u crkvi i da mladoženja ni slujajno ne sme da vidi venčanicu pre samog čina venčanja, jer takav čin donosi nesreću. Mlada na dan venčanja ne sme da se gleda u ogledalu, a ako želi da se ogledne, može to učiniti samo ako skine jednu cipelu, minđušu ili rukavicu. U Italiji veruju da donosi nesreću kada se u isti dan kupi vereničko prstenje i venčane burme, a burme se ne smeju nikako nositi pre venčanja. Krevet za mladence nameštaju veče pre svadbe dve neudate devojke, kao znak čistote.

- Važno je da mlada tokom svadbe nosi pet amajlija: mora imati nešto novo, što simbolizuje novi život koji na taj dan započinje, nešto staro- simbol prošlosti koju ostavlja iza sebe, nešto pozajmljeno i nešto poklonjeno, kao simbol ljubavi i naklonosti bliskih osoba i na kraju, mora nositi i nešto plavo, simbol iskrenosti i čistote. 
Ovako uglavnom izgledaju radnje gde mladenci ostavljaju zvanicama spisak poklona koje žele da dobiju

-Evo šta je potrebno poštovati na dan svadbe: ako je mladoženja izašao iz kuće i uputio se ka crkvi,
ne sme ni slučajno da se vrati nazad, već ako je nešto zaboravio, bolje da pošalje po to nekog prijatelja ili rođaka. Tokom rituala u crkvi burme ne smeju da padnu na zemlju, 
a ako se to desi, može ih pokupiti samo sveštenik koji obavlja čin venčanja. 
Mladoženja može tokom ceremonije dati nevesti klas pšenice („spiga di grano“) kao znak 
plodnosti. Zvuk horne tokom venčanja ili automobilskih sirena na putu do crkve, 
teraju zle duhove. Postoji takođe i izreka: „Sposa bagnata, sposa fortunata“ 
(mokra mlada, srećna mlada)- kiša, dakle, simbolizuje sreću i izobilje koje pada
 na mladence, dakle, ako je dan vašeg venčanja kišan, ne morate da brinete!
Spiga di grano- klas pšenice je simbol plodnosti



- Postoje i oni rituali koji se upražnjavaju kada mladenci izlaze iz crkve: zvanice posipaju
 mladence pirinčem, koji simbolizuje kišu plodnosti, bogatstva i radosti. Kao i u Srbiji,
 u Italiji mladoženja mora da prenese mladu preko praga kada prvi put s njom ulazi 
u zajednički dom. Stari Rimljani su verovali da je loš znak ako se mlada spotakne
 na pragu, pa verovatno još od tada potiče pomenuta tradicija. 



PAESE CHE VAI, USANZA CHE TROVI- Put kroz tradiciju od Juga do Severa Italije 

SICILIJA: Stare tradicije i danas žive na ovoj antičkoj zemlji uz razne rituale u slavu starih vremena i gde je svadba dan danas povod za okupljanje mnogobrojnih prijatelja i rođaka. Na Siciliji u 19. veku mlade su nosile bele haljine, dok su u gradovima Terrasini i Milazzo venčanice morale biti nebesko plave boje. U nekim krajevima postoji običaj da se posipa vino ispred kuće mladenaca, a negde se na mladence bacalo pšenično brašno umesto pirinča. Sve do osamdesetih godina prošlog veka svadbeno slavlje počinjalo je nekoliko dana pre dana venčanja, mladenci su otvarali kuću zvanicama, u koju su se ređali pokloni koje su rođaci donosili i na svakom je bila čestitka sa imenom onog ko ga poklanja. Na mladenačkom krevetu bila je najkvalitetnija posteljina isključivo bele boje, a u sredini jastuk sa venčanim burmama. Sicilijanci veruju da nije dobro venčavati se u maju i avgustu.

Atto di Matrimonio
 
KALABRIJA: Tradicija koja se i danas poštuje je “Corredo” (oprema, sprema). Bake i majke pripremale su ručno rađene pokrivače i kako bi ćerka stasala za udaju, malo po malo kupovale su svu posteljinu i veš koji će jednog dana biti ćerki potrebni, ne zaboravljajući ni kuhinjske servise:  tanjire za posebne prilike, kristalne čaše, komplete šerpi, servise za čaj i kafu. Danas u Kalabriji devojke same sebi kupuju “spremu”, mada neke predmete često nose u nasledstvo od majki i baki. I u Kalabriji postoji tradicija nameštanja kreveta za mladence dan pre venčanja, u njoj učestvuju sve ženske osobe iz kuće, izuzev buduće mlade. Prema tradiciji, kumovi su ti koji kupuju venčane burme.

"Il matrimonio sostenibile"- umesto limuzine na biciklu, photocredit ecoblog.it

FRIULI VENECIJA ĐULIJA: U mnogim delovima ove regije postoje tradicije koje su vezane za planinu i seoski život, poput one da se testeriše jedan drveni panj (ceppo d’albero) šumarskom testerom.  Da ovaj običaj itekako živi do današnjih dana, potvrđuje i Jana: " Što se pak cepanja panja tiče tradicija nalaže da prijatelji donesu kladu drveta a mladenci moraju da je dugačkom testerom sa dve drške iseku na dva dela. Poenta je da se u životu moraju udružiti snage kada se naiđe na prepreke i da od tog dana mladenci moraju zajedno da "deluju" u svim sferama života. Vrlo često radi šale prijatelji namerno pokvase kladu i daju mladencima zarđalu ili tupu testeru da bi se oni sto više namučili prilikom njenog testerisanja." 
U pojedinim delovima Veneta, burma (fede), zove se “vera”, od slovnesko-venecijanskog naziva, koji znači “vernost”.

LIGURIJA: U ovoj pomorskoj regiji važi verovanje da se ne valja ženiti i udavati u septembru, prema jednoj sablasnoj tradiciji po kojoj “rima baciata” kaže: “Sposa settembrina, presto vedovina”. Na dan svadbe ne nose se biseri, jer po tradiciji jedan biser nosi jednu suzu, a ako baš želi da ih nosi, mlada se za bisere mora iskupiti nekim darom. U Liguriji takođe važi pravilo da mlada na dan svadbe mora nositi u cipeli jedan novčić, jer se veruje da to donosi mladencima sreću i blagostanje.

VENETO: Jana Tufegdžić nas upoznaje sa nekim zanimljivostima iz ove regije: "U pokrajini Veneto običaj je da mladoženja pokloni mladi svadbeni buket pred ulazak u crkvu. On je čeka sa buketom u ruci, ona dolazi i on joj kao prvi poklon daje buket. Oko izbora cveća koje sačinjava buket se moze pričati dugo, ali, u principu, svaka mlada bira cveće koje joj se najviše sviđa (u mom slucaju "peonie"-odnosno božuri). Tradicija nalaže da buket bude od plavog cveća, ali budući da izbor nije baš neki ko želi da se drži ovog običaja, vezuje plavu tračicu oko drške buketa."


Od Jane smo saznali za još neke tradicije iz Južne Italije: "U Napulju je običaj da mladoženjina majka pokloni mladi (budućoj snaji) buket pred odlazak u crkvu, što znači da roditelji budućeg muža svraćaju pre ceremonije u mladinu kuću. Takođe, u Pulji, naročito u Bariju, mladoženja MORA da otpeva serenadu pod prozorom mlade noć pred svadbu.Ako mladenci već žive zajedno, noć pred svadbu spavaju svako kod svojih roditelja, a ako to nije moguće (kao u mom slučaju) spavaju ili kod kumova ili čak u hotelu."

VENČANJA U ITALIJANSKOJ KINEMATOGRAFIJI

Nadam se da ću ovoj temi posvetiti jedan poseban članak, jer je premalo prostora da se pomenu svi italijanski reditelji koji u svojim filmovima obrađuju temu venčanja. Kao predlog za devojačko veče, moj izbor je pao na komediju iz 2009. Godine “Oggi sposi” reditelja Luke Lućinija, koja će vas nasmejati do suza i pokazati vam koliko su neki arhetipi prisutni kod svih naroda. Uz obaveznu napomenu- ne gledajte ovaj film bez titlova na italijanskom, jer ćete s teškoćom razumeti scene u kojima protagonisti govore sicilijanskim ili apulijskim dijalektima.

Svadba u Rimu i neizbežno poziranje kod Koloseuma, photocredit: fotocommunity.com


Do sledećeg čitanja, podravlja vas ponosna kuma!

PS. Ako se u Srbiji venčavate sa italijanskim državljaninom ili državljankom, ne zaboravite da je na građanskom venčanju obavezan i sudski tumač za italijanski jezik!  

Fotografija na kojoj je mlada, kuma i ostale devojke: 

venerdì 24 maggio 2013

Zvanično: sudski tumač za italijanski jezik (od 29.maja 2013.)

Dragi moji čitaoci, želim da podelim s vama važnu vest: dobila sam poziv iz Višeg suda u Novom Sadu, gde ću u sredu 29. maja u podne polagati zakletvu za sudskog tumača za italijanski jezik, a to znači da ću nakon toga moći legitimno da prevodim sve one dokumente na kojima je neophodan pečat sudskog tumača (a kako izgleda moj pečat, vidite na otisku na mojoj ruci). Za mene će to biti značajan čin, a verujem i za moje verne prijatelje koji su od početka sa mnom u svemu ovome, od trenutka kada sam odlučila u potpunosti da se posvetim pozivu profesora/prevodioca za italijanski jezik, do današnjeg dana.

U zgradi Suda nije dozvoljeno fotografisanje, tako da, ukoliko želite sa mnom da obeležite taj značajni dan, javite mi se na vreme, pa ćemo izabrati neku lokaciju za to.
I ono što je važno: nemojte mi ni slučajno poklanjati bukete cveća! Ko me poznaje zna da je moj stav da je cveće uzaludno trošenje novca u nedostatku kreativnijih ideja (iskrena sam pa volim to da kažem direktno).

E da, sećate li se koliko su Italijani sujeverni? Možda sam i ja od njih "pokupila" poneku takvu maniju, te verujem da jedan pozitivan događaj povlači i neke druge...Zato "faciamo le corna" ed "incrociamo le dita" za neke projekte u najavi.  

I za kraj, mali poklon za moje učenike: često se pitate ko je istorijska ličnost čije ime u Italiji nose često glavne ulice i trgovi? Odgovor na to pitanje vam dajem preko multimedijalnog postera Glogster, koji vam od srca savetujem da koristite ukoliko želite da napravite originalnu prezentaciju A za koji dan čitaćete jedan nov tekst, inspirisan mojom najboljom prijateljicom koja mi je velika podrška i razumevanje u svemu.

A presto, cari lettori!



martedì 21 maggio 2013

Kreativna saradnja- Collaborazione creativa

U ovom novom oglašavanju na blogu neću se obraćati učenicima sa savetima kako lakše da savladaju italijanski. Pripremila sam i to, biće mnogo korisnih tabela i "direktnih instrumenata" za prvu pomoć pri komunikaciji, pripremanju ispita, prevođenju. Uz malo strpljenja, čitaćete sve već u sledećem tekstu. Ovog puta pišem blog o blogu, odnosno, šta pisanje bloga može da donese jednom profesoru italijanskog jezika?

Profesori italijanskog jezika na seminaru Alma Edizioni u Beogradu
- Pre svega prepoznavanje i "identitet" u virtualnom svetu, društvenim mrežama, grupama. Nedavno sam bila na seminaru na kojem je Chiara Sandri, autor udžbenika izdavačke kuće Alma Edizioni predstavila tečajeve "Chiaro" i "Parla con me". Na seminaru održanom u Italijanskom institutu za kulturu u Beogradu bile su prisutne mnoge koleginice s kojima se "poznajem" baš preko ovih online sredstava komunikacije. Ipak, neposredni kontakti su uvek lepši i nekada takvi susreti mogu motivisati na nove ideje iz kojih se rađaju nove saradnje.


Ja jesam realna, vaša profesorka
- Kontakt sa budućim učenicima. I u ovom slučaju reč "identitet" ima specifičnu težinu, a taj identitet da bi ciljnoj grupi bio zanimljiv, mora biti realan, originalan i bez stereotipa. Učenje italijanskog individualno ili u grupi zahteva interakciju sa nastavnikom, a to nisu sve one lepe razglednice italijanskih gradova, nostalgična muzika i ponovo niz stereotipa o melodičnosti i lakoći učenja italijanskog jezika. Nastavnik je ličnost, živo biće sa svim vrlinama i manama, ima ime i prezime, odraz u ogledalu, nastavnik italijanskog jezika nije personifikacija Italije i kao takav može nekome da se svidi ili ne. Iz tih razloga saradnju uspostavljam tako što neko, ko me već poznaje preko bloga ili stranice na facebook-u, ima priliku da me upozna lično i prisustvuje probnom/besplatnom/demo času da bi se uverio da to što pišem zaista sprovodim u praksi.

- Kontakti sa poslovnim partnerima, koji mogu na biti poslodavci, klijenti ili neko s kim možemo uspostaviti odnos koji se naziva: "affiliazione" (engleski: affiliate) a koji podrazumeva razmenu banera, article marketing ili "gostujuće članke" na sajtu ili blogu. U želji da "otvorim" ovaj blog ka većoj publici i proširim mogućnosti za povezivanje i saradnju, odlučila sam da svoj prostor otvorim onima koji žele da razmenjujemo članke, linove, banere ili koji, ukoliko smatraju da će im takv vid reklame biti efektniji, zakupe prostor na mojim stranicama ili daju neki svoj doprinos nastavnim aktivnostima i promociji učenja italijanskog jezika.


Zato pozivam na saradnju:

1 - Izdavačke kuće koje objavljuju udžbenike za italijanski jezik i njihove distributere u našoj zemlji. Takva saradnja bi mogla da bude zaista plodonosna, jer danas, većina učenika želi sebi da priušti originl knjige a ne da uči iz fotokopija.

2 - Italijanska preduzeća i preduzetnike koji imaju aktivnosti na teritoriji Srbije. Mogućnosti saradnje na ovom polju su velike, počev od promocije proizvoda italijanskih kompanija Made in Serbia, mogućnosti distribucije, ali i stvaranje HR baze, usluge pismenog i usmenog prevođenja i posredovanja u proširenju aktivnosti, što bi bilo najbolji pokazatelj da osobe koje uče  italijanski jezik mogu da ga koriste za potrebe sopstvene karijere.

3- Turističke agencije: cilj ovog povezivanja je predstavljanje turističkih potencijala Italije koje naši turisti mogu da iskoriste u vidu letovanja, ekskurzija, škola jezika. S moje strane mogu da ponudim specijalizovani tečajevi italijanskog jezika za turističke operatere, uz preporuke zadovoljnih polaznika s kojima sam prethodnih godina uspešno sarađivala.

Kakve veze imaju italijanska hrana i Pinokiov nos?
4- Restorane, barove/kafiće, prodavnice koje imaju proizvode MADE IN ITALY. Posebno može biti zanimljiva saradnja sa restoranima, jer polaznici kurseva pokazuju veliko interesovanje za italijansku kuhinju, vino i gastronomsku tradiciju uz veliku želju da se časovi izmeste iz uobičajenih učionica i održe na mestu prikladnom temi o kojoj se govori. U prošlosti smo već imali nekoliko takvih susreta, koji su bili korisni, pozitivni i inspirativni. 





Zato bih od vas, dragi čitaoci, koji ste moja verna publika i moji verni pratioci u svim mojim poduhvatima, tražila i zamolila bih vas, da upravo ovaj tekst prosledite svima koji spadaju u neku od gore opisanih ciljnih grupa, jer nam je svima cilj da se povezujemo sa kvalitetnim saradnicima koji žele dugoročnu i fer saradnju. 

Moj novi sajt, koji je u pripremi i na kojem promovišem usluge prevoda sudskog tumača za italijanski, nudi puno prostora za nove sadržaje i želim da se razvija u smeru pozitivnih saradnji i novih prilika za sve nas.



Hvala vam što pratite moje aktivnosti i pažljivo čitate moje ideje!
Vaša profesorka italijanskog jezika