lunedì 4 giugno 2012

Kako pronaći profesorku u pravo vreme

Pozdrav svima,

Kao što vidim  u poslednja dva dana ova stranica bila je vrlo posećena. Zahvaljujući dragoj koleginici Jasmini Karajanov, koja drži časove engleskog jezika online, mnofi od vas po prvi put su posetili moj blog.
Solidarnost između kolega je uvek dobrodošla, a pošto je Novi Sad mali grad, ko želi da uči italijanski jezik, od prijatelja će uvek dobiti pravu preporuku.

Isto tako je i za engleski jezik, ako želite da ga usavršite, učite ga od najboljih, koji su svoje znanje i kvalitete dokazali kroz iskustvo i na za to dobili zaslužena priznanja.

Ipak, na žalost, ljudi ne završe uvek na pravoj adresi. A evo i zašto: pojedini web sajtovi, koji su zbog ključnih reči dobro pozicionirani na pretrazi, nude usluge privatnih profesora stranog jezika. Komunikacija između njih i učenika se odvija preko njihove forme za komunikaciju, a da bi profesor stupio u kontakt sa učenikom, tj. da bi dobio broj telefona potencijalnog učenika, mora na rčun tog sajta uplatiti 250 dinara i od održanih časova davati iznos od 10% pomenutim intermedijatorima. Sve to u teoriji ne zvuči loše, ali u praksi, neko kome je hitno potreban čas tokom vikenda, neće čekati da se otvore banke u ponedeljak ujutru kako bi njega nazvao profesor, već pribegava drugim načinima traženja profesora.

Privatni nastavnici u Srbiji rade na crno, niko ne štiti njihova prava, a samim tim, sav novac koji zarade nisu u mogućnosti da "legalizuju" (što u Mađraskoj recimo nije slučaj), pa sve ostaje u začaranom krugu rada na crno.

Pitanja koje želim da postavim državnim organima, Ministarstvu prosvete, ministarstvu za rad i socijalna pitanja su sledeća:

1. Ako mnogi od nas ne mogu da uđu na famoznu "berzu" nastavnog kadra i dobiju šansu da rade u državnim školama, iako imaju adekvatnije obrazovanje i mnogo bolja iskustva od već zaposlenog kadra u prosveti, zašto ne dozvolite da se prizna zvanje "privatni nastavnik" i zašto takvim ljudima ne pomognete da rade legalno i dobijaju sve što im sleduje kao i ostalim zaposlenima?

2. Zašto konačno ne preispitate želje i potrebe za učenjem/znanjem stranih jezika u osnovnim i srednjim školama i samim tim ne pružite šansu đacima da uče jezike za koje imaju afinitete od motivisanih i stručnih profesora, koji će poslove dobiti na javnim konkursima, gde će se izabrati samo najbolji, sa najboljim projektima za sprovođenje nastave, kojih će se pridržavati?

3. Zašto ne uvedete takozvane "licence"? Svaki nastavnik je dužan da prati moderne tokove u nastavi stranih jezika i da se kroz ceo svoj radni vek dodatno usavršava.

U stanju totalne nebrige državnih organa za našu profesiju prepušteni smo jedni drugima. Sami radimo svoj marketing, solidarišemo se međusobno, preporučujemo jedni druge. Pozitivno je to se ipak kvalitet pre ili kasnije prepozna i što ima onih koji ga još uvek cene.

Zato, poštovani građani željni znanja, ako birate kurs stranog jezika, školu ili nastavnika, pre nego što se odlučite za najjeftiniju ponudu, ipak prvo pitajte ko je profesor, šta dobijate za tu cenu, po kojim se programima radi i da li je to najjeftinije zaista i najkvalitetnije. Nekada presuđuju nijanske, u ovim kriznim vremenima je svaki dinar važan, a najgora investicija je loše potošen/uložen novac, koji se ne može vratiti nazad.

Pamet i znanje u glavu i napred u borbu s kvalitetnim znanjem protiv mediokriteta i neznanja. Stari Latini su bili u pravu- SREĆA PRATI HRABRE!