Blog čiji je autor Olgica Andrić, profesor italijanskog jezika i književnosti i stalni sudski prevodilac za italijanski i portugalski jezik, nastao u želji da se promoviše italijanski jezik, a tokom svog postojanja postao je baza korisnih podataka za učenike, nastavnike i korisnike prevoda. U decembru 2020. godine autorka ovog bloga osnovala je Florentia Language Services, studio za prevode i online nastavu koji nudi integrisane jezičke usluge svojim klijentima. E-mail: oljafiore@yahoo.com
Nakon
poslednjih tema na blogu koje su bile strogo profesionalne, odlučila sam da
napišem nešto iz kategorije kultura ili lični doživljaj. Možda ću i ovog puta
razbiti stereotipe vezane za Italiju, a možda ću vam dati ideju da šta da
radite, gde da idete i šta da kupite kada sledeći put otputujete na Apenine.
Kada
ljudi koji me upoznaju čuju da sam profesorka italijanskog, njihova najčešća
reakcija je da je Italija prelepa, da je obožavaju, da im je italijanski jezik
lep, milozvučan, melodičan i lak za učenje (a vi znate da to poslednje nije tako). Italija jeste prelepa, ali njenu lepotu morate prepoznati van
turističkih okvira. Da biste otkrili ne samo njenu lepotu, već sve njene dobre
i loše strane, morate u njoj provesti duže od sedmodnevne ekskurzije. Za vreme
studija imala sam priliku da u Italiji provedem duži vremenski period, pa zato
želim da vam prenesem svoje utiske. O prvom delu priče govoriću o nekim opštim
stvarima, a u drugom o proizvodima „Made in Italy“.
Mapa italijanskih stereotipa, photocredit: www.algheroeco.com
PRIRODNE
LEPOTE ITALIJE
Dovoljno
je pogledati geografsku mapu i shvatiti da je u Italiji moguće pronaći sve:
azurno more, planinske vrhove obavijene oblacima, bajkovita jezera, nacionalne
parkove sa retkim biljnim i životinjskim vrstama, sela koja izgledaju kao da je
u njima vreme stalo pre par vekova, i naravno- moderne gradove i kulturno-istorijsko
nasleđe iz svih epoha. Neko će reći da i mi u Srbiji imamo puno prirodnih
lepota, ali ključna razlika u odnosu na Italiju je što do sada nismo uspeli da
napravimo nacionalni ili lokalni brend i samim tim privučemo strane turiste. Prilikom
mog prvog boravka u Italiji impesionirali su me planinski predeli Istočnih Alpa
i neverovatna boja Tirenskog mora, od Napulja pa do Mesinskog moreuza. Brdsko-planinski
predeli Toskane i Centralne Italije nisu na mene ostavili poseban utisak, jer
slične predele imamo i u Šumadiji.
U
Italiji nije sramota biti lokal-patriota i ulagati u lokalnu zajednicu,
izdvojiti ono najbolje što lokalna sredina nudi i predstaviti ga na originalan
način drugima. Budite sigurni da će vam stanovnik Milana ili Rima pokazati
najlepše delove tih gradova i ispričati priče koje nećete naći u turističkim
brošurama. Takođe, sa ponosom će vam govoriti o svom poreklu i slikovito
opisati mesta odakle su se njegovi preci doselili u veliki grad, a njihove
porodice nastaviće da neguju tradicije regija iz kojih potiču. Ukoliko je neko
baš „lokalac“, sa „svojima“ će pričati na dijalektu jer su i dijalekti znak raspoznavanja neke zajednice. Uostalom i veliki italijanski pisci koristili su
u svojim delima dijalektalne izraze, baš da bi slikovitije preneli čitaocima
atmosferu u kojoj je smeštena radnja njihovih priča. Bez toga, verujte,
Pirandelove novele ili romani Gracije Delede na „standardnom“ jeziku ličili bi
na neki sezonski bestseler.
KULTURNA
INTEGRACIJA I OSEĆAJ PRIPADNOSTI ZAJEDNICI
Ako
danas povedete s nekim Italijanom razgovor o kvalitetu života u Italiji, žaliće
vam se da su se zbog golobalne krize promenile navike stanovništva, da se danas
živi sa mnogo manje novca nego ranije i da je mnogo toga što je nekada bilo
normalno danas luksuz, poput porodičnog odlaska u restoran jednom nedeljno. U
poslednje dve decenije znatno se povećao broj stranaca u Italiji. Prema
zvaničnim statistikama od 1. januara 2015. godine, u Italiji živi 5 miliona stranaca, odnosno 8,2% od ukupnog broja stanovnika. Da bi opstali i uspeli u
novoj sredini, neophodno je da joj se prilagode, savladaju jezik i osposobe da
sami sebe izdržavaju. Proces integracije nije lak, a njegov uspeh zavisi od
toga koliko smo spremni da prihvatimo vrednosti i običaje zemlje u koju smo
došli, a da pri tom ne zaboravimo svoje, jer ne zaboravite, ako poštujete druge,
poštovaće i oni vas. Složićete se, ni kod nas ni u Italiji nije sve savršeno
uređeno, uvek postoje dobre i loše strane. Što duže boravite u Italiji,
verovatno ćete osetiti na sebi uticaj sredine, možda ćete početi da govorite
kao oni, da se identifikujete sa Italijanima u svakodnevnim problemima, da se
borite za iste ciljeve. Ipak, ne bi trebalo zaboravite svoje poreklo, jezik i
tradiciju.
Photocredit: www.stranieriinitalia.it
ŽIVOTNI
STIL, A NE „DOLCE VITA“
Verujem
da se svima poznati italijanski životni stil zasniva na jednostavnosti i načinu
na koji se ta jednostavnost konzumira. Najukusnija jela italijanske kuhinje
kombinuju jako malo sastojaka ali su začinjena na pravi način, italijanski
dizajn je poznat po jednostavnim i prepoznatljivim linijama, a samim tim i
funkcionalan. Italijanske žene možda nisu sve savršene prirodne lepotice, ali
se oblače sa stilom i znaju kako da istaknu ono najbolje i začine ga intelektom
bez kojeg sve pada u vodu. Besmisleno bi bilo kopirati po svaku cenu „Italian life
style“ ili bilo koje druge zemlje, jer onda sve postaje bleda kopija i neuspeli
pokušaj originala. Suština je uzeti od
drugih, usvojiti i primeniti ono što je dobro u sopstvenoj svakodnevici, a u
isto vreme ostati „svoj“.
Sasvim neplanirano osećam potrebu da se oglasim na temu iz naslova, jer kroz proces "Dichiarazione di valore" moraju proći svi naši građani koji žele da nastave školovanje u Italiji ili traže posao u struci, pa je samim tim neophodno da prikažu kvalifikaciju koju su stekli u svojoj zemlji porekla ili u nekoj drugoj stranoj zemlji. Definiciju ovog termina prenosim sa sajta www.istruzione.it La ”Dichiarazione di Valore” è un documento che attesta il valore di un
titolo di studio conseguito in un sistema di istruzione diverso da
quello italiano. E’ redatta in lingua italiana e rilasciata dalle
Rappresentanze Diplomatiche italiane all’estero (Ambasciate/Consolati)
”competenti per zona”, vale a dire le più vicine alla citta in cui si
trova l’istituzione che ha rilasciato il titolo straniero.
Photo credit: http://caterinacomeglio.com
U celom procesu prevod sudskog tumača za italijanski jezik je najjednostavniji korak. Sve ostalo čini se komplikovano, ali suštinski je jednostavno, ako precizno pratite uputstva od strane Ambasade ili Konzulata Italije. Na osnovu poslednjih podataka koje imam, iz teorije i prakse, pokušaću da vam dodatno pojednostavim ceo proces i napišem kratko uputstvo, koje na papiru deluje mnogo jasnije nego kada konkretnom klijentu objašnjavam putem telefona. U
mom uputstvu ću vam izložiti ono što je potrebno da znate oko
prevođenja i overe, a u koliko ćete primeraka i kako kopirati sve to i ono što e
ne prevodi, već je napisano na papiru koji dobijate od Ambasade. Pretpostavimo da podnosilac zahteva ima fakultetsko obrazovanje. Za "Dichiarazione di valore"će podneti dokumente koji svedoče o celom toku školovanja koji je prošao do sticanja fakultetske diplome. : 1. - Osnovna škola- prevodi se SVEDOČANSTVO koje se dobija po završetku 8. razreda i u kome se nalaze podaci o uspehu i vladanju tokom svih 8 razreda. Originalno svedočanstvo je trajni dokument, a ako ste osnovnu školu završili pre mnogo godina i ne možete da ga nađete, trebalo bi da zatražite njegov prepis u matičnoj školi. S tim dokumentom idete u područni Sud i overavate ga Haškim apostilom. Zatim u istom Sudu ili u Opštini pravite overenu kopiju koju dajete prevodiocu. Original ostaje vama, jer je to trajni dokument. Česta pitanja: - U kojem Sudu da overim Svedočanstvo? Odgovor: Ako ste, recimo, osnovnu školu završili na području Opštine Čačak, originalno svedočanstvo overavate u Sudu u Čačku. Pitanje: Da li se e Apostil stavlja na prevod i gde se overava prevod? Odgovor: Da, ako je Apostil na originalu, uvek ide i Apostil na prevod, a stavlja se u Sudu sa čijeg je područja prevodilac koji vam prevodi dokument. Mogući problem: Proverite da li direktor škole čiji je potpis na dokumentu ima deponovan potpis u Sudu u kojem overavate original. Ako nema, tražite da vam prepis u školi potpiše osoba koja ima deponovan potpis. 2. - Srednja škola- Potrebno je da na originalnu Diplomu ili Uverenje o položenom maturskom ispitu stavite Apostil. Zatim napravite overenu kopiju i nju dajete prevodiocu. Sve ostalo je isto kao i kod prevoda dokumenta iz osnovne škole. Ne prevode se svedočanstva o završenim razredima, već se originali daju na uvid prilikom podnošenja dokumentacije. 3. - Fakultet- Diploma ili Uverenje od diplomiranju moraju biti overeni Apostilom, a dalja procedura je ista kao u tački 1. i 2. Potrebno je prevesti i Dodatak Diplomi (nije potreban Apostil), odnosno dokument u kojem su informacije o studijskom programu i trajanju studija. Pošto to nije trajni dokument, već uverenje koje vam na svaki put na zahtev može izdati visokoškolska ustanova koju ste završili, dovoljno je da ga prevede sudski prevodilac i overi svojim pečatom. Obratite pažnju da li je u dokumentu navedeno koliko godina/semestara traju studije.
Photo credit: http://www.aziende-news.com
Za pojedine profesije potrebno je priložiti dodatne dokumente, poput licenci, dokaza o stečenom radnom iskustvu, ili čak prevode programa pojedinih predmeta koje ste slušali i polagali tokom srednje škole ili fakulteta. O tom delu neću pisati ovom prilikom, jer sam proces prevoda i priznavanja zavisi od profesije i njenih specifičnih zahteva, kao i od školske institucije u Italiji koja pomenute dokumente traži. Naravno, za sva dodatna pitanja na vašem sam raspolaganju, možete mi se obratiti preko kontakt forme, na mejl oljafiore@yahoo.com ili telefonskim putem. Ne zaboravite, svako vaše pitanje je pametno pitanje, jer će vam dobijeni odgovor pomoći da uspešno dostignete željeni cilj.
Kada vidite naslov, verovatno ćete pomisliti zašto nisam
napisala ovakav tekst na početku “sezone”, kada se planiraju letnji odmori i
eventualna studijska putovanja. Za sve postoji razlog, a moj je da vam dam
dovoljno vremena da razmislite, istražite šta vam se nudi i eventualno,
konkurišete za neku od stipendija koje nude škole italijanskog jezika u
Italiji, ali i da imate dovoljno vremena za pravljenje finansijske konstrukcije
za takvo putovanje, jer mesec dana učenja jezika u stranoj zemlji, odmah da vam
kažem, uopšte nije povoljno.
Takođe, želim da istaknem da ovaj tekst nije sponzorisan,
već da su svi podaci na osnovu mog iskustva i iskustva ljudi koje poznajem, a
koji su pohađali neki od kurseva jezika u Italiji. Pošto u Italiji skoro svako
selo ima školu jezika za strance- svaki vid promocije bi im dobrodošao, ali ja
ne mogu da preporučim nekoga za koga ne mogu da tvrdim da radi dobro i
kvalitetno, isto tako ne želim da prihvatim njihove “marketinške” uslove- jer
većina škola nudi nastavnicima procenat ukoliko im pošalju određeni broj
učenika. Ja nisam trgovac, već profesor italijanskog jezika i prema svojim
učenicima imam takav odnos da im za uloženi novac pružam najbolje, pa mi nije
interes da zaradim pedesetak evra jer će oni u nekoj školi u Italiji uplatiti
kurs u vrednosti od 800 evra ili više za mesec dana (da ne pominjem troškove
putovanja, smeštaja, hrane..), već da im predočim kakve su im mogućnosti da
dobiju stipendiju, da pronađu školu koja ispunjava njihova očekivanja i da
spoje lepo i korisno, kako bi proširili znanje i opštu kulturu. Odakle krenuti,
pitanje je sad?
Na početku- definišite koji su vaši prioriteti. Da li
želite da usavršite italijanski jer ga već studirate na Filološkom, ili ga
učite u školi, na fakultetu ili kod privatnog profesora kao strani jezik, ili možda
želite da se preselite u Italiju radi posla ili daljih studija. U
skladu sa podelama pokušaću da vam dam što adekvatnije informacije.
Kako da
pronađem adekvatnu školu?
Jedina merodavna institucija koja će vam preporučiti
pouzdane škole jezika je Italijanski institut za kulturu u Beogradu. Obratite
se Odeljenju za školstvo pri Institutu, zakažite sastanak, ponesite preporuke
profesora, poslodavaca i ostalo što mislite da bi vam bilo korisno (diplome sa
takmičenja, licence itd.) i raspitajte se da li postoji mogućnost da
konkurišete za neku od stipendija koje te škole dodeljuju svake godine
italijanskim institucijama u inostranstvu. Takođe, možete i sami kontaktirati
škole koje nađete na internetu ili pitati svog profesora italijanskog za
preporuku, naravno, ako između vas postoji međusobno poverenje ako znate da vam
neće preporučiti “sponzorisanu” školu.
Ako studirate
italijanski ili ste profesor italijanskog
Pravi izbor za vas su Univerziteti za strance u Sjeni, Peruđi i Ređo Kalabriji, na kojima se tokom cele godine organizuju kursevi za različite
nivoe, a među docentima su brojni autori udžbenika
italijanskog za strance, istaknuti lingvisti i stručnjaci za metodiku nastave.
Univerziteti za strance su pouzdani jer na njima postoje kursevi za sve nivoe,
pa ako već studirate jezik, bićete sigurni da ćete pohađati nivo u skladu sa
vašim predznanjem i da će u vašoj grupi biti osobe iz celog sveta koje su na
istom nivou, čemu će biti prilagođena i nastava. Stipendije koje nude uglavnom
pokrivaju troškove kursa. Koliki su ostali troškovi najbolje je da se raspitate
na studentskim forumima na internetu, ili kod osoba koje su već bile tamo.
Univerzitet Dante Aligijeri u Ređo Kalabriji ima po celom svetu svoje
promotere, koji će vam u ovom procesu biti kao “lični asistenti”, ili je bar
takva Kristina iz Novog Sada, koja je studentima uvek dostupna za sve što ih
interesuje i za svaku pomoć. Da je kvalitet nastave u Ređo Kalabriji na visokom
nivou, potvrduću vam ja lično, jer sam na tom univerzitetu 2001. godine
pohađala jednosemestralni specijalistički kurs za obuku nastavnika italijanskog
kao stranog (“Corso di formazione dei docenti d’italiano LS”) i smatram da su
mi znanja stečena na njemu mnogo pomogla da se razvijem kao nastavnik i
dostignem znanje italijanskog na nivou maternjeg govornika (kolege profesori
izvorni govornici tako tvrde, ja lično mislim da uvek može bolje).
Reggio Calabria, photo credit: http://www.italymagazine.com/
Na pomenutim
univerzitetima se periodično organizuju i obuke za nastavnike, odnosno “Corsi
di aggiornamento”, koji predstavljaju unapređenje znanja i upoznavanje noviteta
u oblasti nastave jezika.2014. godine na takvom kursu u Peruđi boravila je
koleginica iz Kikinde, Marijana Iličin, koja nam prenosi svoje utiske: “Nastava
je trajala 3 nedelje i 80 časova je podeljeno na 3 modula (kultura,
lingvistika, glotodidaktika). Predavači su pripremali nastavu i nastavne
materijale. Teme i načini prezentovanja su bili različiti, a sama predavanja su
bila više ili manje zanimljiva i primenljiva u praksi. Ocena nastave zavisi od
individulanog očekivanja polaznika. Ja sam zadovoljna, jer razmena iskustava i
znanja sa iskusnim predavačima, ali i polaznicima iz više od 20 zemalja, dakako
doprinosi usvajanju novih i korisnih znanja. Smeštaj smo nalazili sami. Vrlo
sam zadovoljna smestajem koji sam našla u reprezentativnom apartmanu na samo
100 metara od Unverziteta. Univerzitet je organizovao i obilazak grada, posetu
Manastiru, Vinariji...U
Peruđi sam bila i kao student nakon prve godine studija, te je bilo zanimljivo
porediti iskustva od pre gotovo 25 godina. Naravno, da sui znanje i očekivanje, ali i intimni
doživljaj Italije, Peruđe i Univerziteta sasvim različiti. Veoma sam zadovoljna
i prošlogodišnjim boravkom, ali bih Univerzitet u Peruđi pre preporučila
studentima nego profesorima. Uvek bih se vraćala Peruđi i Univerzitetu u
Peruđi, ali pre zbog kosmopolitskog duha nego zbog samih predavanja.”
Marijana Iličin sa kolegama iz celog sveta
Osim na Univerzitetima za strance, adekvatni kursevi se
mogu pronaći i u proverenim školama. Studentkinja italijanistike, Ivana
Jovanović, opisuje svoje iskustvo iz Rima, gde je pohađala letnji kurs u školi “Scud’It”
nivo B2: “Odlučila sam se slučajno, tražila
sam kurseve na internetu sa drugaricom, meni se svidela njihova ponuda. Smatram
da sam dosta poboljšala konverzaciju, opustila sam se i mnogo lakše krećem da
pričam, bez ustezanja da ću da pogrešim. Gramatiku sam već prešla na prvoj
godini, tako da mi je to bilo poznato, ali mi je značilo da slušam profesore
kojima je maternji italijanski, a mislim da sam malo poboljšala i dikciju. Kurs
je trajao 3 nedelje. Nivo moje grupe je bio odgovarajući, bilo je osoba koje
već godinama uče italijanski i zaista mi je bilo drago da mogu da čujem njih
kako pričaju i naučim nesto.”
Ivana i Valentina sa diplomom škole Scud'It
Ako ste
zaljubljenik u Italiju
Onda je za vas najbitnije odabrati destinaciju,
naravno i školu, kako biste spojili želju da usavršite italijanski i upoznate
određeni italijanski grad ili regiju. Pri odabiru škole vodite se uputstvima
koje sam vam na početku napisala, a ako to putovanje želite da iskoristite na
najbolji mogući način, raspitajte se detaljno šta vam određena škola nudi
(tražite da vam pošalju plan i program nastave, literaturu koju koriste, najbolju
ponudu za smeštaj itd..), saberite troškove i otisnite se u avanturu. Nekada
slike govore bolje od pisanih reči, pa vam dajem neke predloge u tom obliku.
Ako nameravate
da studirate, živite i radite u Italiji
Ako se već nalazite u Italiji, možete se opredeliti za
besplatne ili vrlo povoljne kurseve koje za strance organizuju opštine ili
mesne zajednice, jer je njima u interesu što brža integracija stranaca u
lokalnu sredinu. Mada vam niko ne garantuje da će takvi kursevi ispuniti vaša
očekivanja, jer imajte u vidu da su polaznici iz različitih delova sveta, sa
različitim predznanjem i sposobnostima usvajanja novih sadržaja, a većina njih
pohađa kurseve da bi položila nivo ispit koji im omogućava da produže boravak (“Carta
di soggiorno”). Ovde su linkovani primeri tog ispita iz prethodnih godina. Moja
učenica Svetlana, diplomirani tehnolog, koja se sa porodicom preselila u
Vićencu, pohađala je jedan takav kurs, ali se po završetku opredelila da
nastavimo časove preko Skype-a, kako bi se što bolje pripremila za polaganje
ispita CILS za nivo B2.
Procenat stranaca u Italiji po regijama i okruzima
Student iz Zrenjanina, Ivan, pohađa master na Politecnico
di Milano i takođe savetuje osobama sa ograničenim budžetom da pronađu kurseve koje organizuje opština i koji su uglavnom besplatni, a i ulaganja u didaktičke
materijale su minimalna. Obično profesori sve donose unapred pripremljeno
učenicima, a sami predavači su često volonteri ili nastavnici u penziji. Prema
njegovim rečima, postoje i “konverzacijski klubovi”, gde izvorni govornici jednom
nedeljno drže radionice za strance, na kojima je cilj da se što više
komunicira.
Naravno, ako nameravate da nastavite studije u Italiji na
engleskom jeziku, većina visokoškolskih ustanova organizuje i tečajeve
italijanskog. Za studije na italijanskom razmišljajte unapred, jer je za to
neophodno znanje jezika na nivou primene (B2).
Još neki
(korisni) saveti
- Ako želite da učite jezik u inostranstvu, nemojte
krenuti “od nule”. Potrudite se da u svojoj zemlji završite bar A2 nivo, jer će
vam biti lakse i korisnije. Pripremite se da će predavanja biti od starta na
italijanskom. Da li će vam predavač objasniti na nekom drugom jeziku ili
prevesti reč koju ne razumete, zavisi od njega samog i njegovog poznavanja
drugih jezika.
- Raspitajte se da li uz kurseve jezika škola organizuje
i neke dodatne kurseve, kao što je italijanska kuhinja, istorija umetnosti,
kreativno pisanje, pozorište itd...
- Smeštaj koji vam ponudi škola jezika nije uvek najbolji
smeštaj. Povežite se sa italijanskim studentima i lokalnim stanovništvom i lokalnim
turističkim operaterima, pitajte ih za savete i tražite od njih ponude i
preporuke. Isto važi i za ekskurzije, jer će vam možda lokalne agencije
ponuditi sadržajnije i povoljnije programe od onih koje nudi škola.
- Ako vam smeštaj obezbeđuje škola, insistirajte da stan
delite sa osobama koje ne govore vaš maternji jezik ili neki strani jezik kojim
već dobro vladate. Kada ste u Italiji, uvek komunicirajte na
italijanskom, čak i onda kada niste sigurni “kako se to kaže”.
- Ako je željena škola u manjem mestu, raspitajte se
postoji li javni prevoz i kakva je povezanost sa okolnim mestima i većim gradovima,
jer ako su veze loše, a nemate sopstveni automobil, osećaćete se kao odsečeni
od sveta.
- Ne očekujte da na svakom koraku i u svakoj kafani pronađete
besplatni internet. Kupite italijansku SIM karticu za mobilni telefon onog
operatera koji vam ponudi najpovoljniji prenos podataka.
- Obavezno
uplatite putno zdravstveno osiguranje. Pre putovanja posetite stomatologa i ako
imate neki problem sa zubima, sredite to pre nego što krenete na put. U Italiji
su stomatološke usluge izuzetno skupe.
- Zaboravite sve stereotipe. Italija nije skup opštih
mesta, kako je najčešće predstavljena (kuhinja, muzika, ljubav, romantika, “dolce
vita”). Prava Italija je spoj onog što tamo stvarno sretnete i načina na koji
ćete to doživeti i zabeležiti u sećanjima.