domenica 21 luglio 2013

Časovi italijanskog jezika preko Skype-a: kilometri i vremenske zone nisu prepreka

Poštovani čitaoci,
Nastavljam da objavljujem iskustva mojih učenika kojima držim nastavu italijanskog jezika preko Skype-a. Recenziju naše dosadašnje saradnje vama iznosi moja učenica Julija iz Moskve. Pošto ste do sada već mogli da se upoznate s načinom izvođenja nastave "na daljinu", u nastavku teksta kopiram vam ono što mi je Julija poslala:

"U septembru 2012. godine rešila sam da nađem profesora za italijanski jezik koji bi pristao da drži časove preko SKYPE-a. Nisam bila sigurna  da li dovoljno znam da bih mogla da učim sa nastavnikom iz Italije i rešila sam da tražim nastavnika ovde u Rusiji ili u Srbiji. Moram da priznam da je Srbija mnogo naprednija po tom pitanju, našla sam Olju na Facebook-u, napisala sam joj poruku i odmah smo počele naše lepo druženje na italijanskom. Italijanski učim iz ljubavi, nemam planove vezane za Italiju ili neki drugi cilj, već italijanski jezik
je postao deo mog života. Srećna sam da sam pisala baš Olji jer mi prija njen način predavanja, a i usput uvek mi pošalje poneki link sa receptima ili časopisima na italijanskom. Nadam se da ćemo da nastavimo tako i dalje dok ne savladam Dantea i Bokača u originalu (nadam se jednog dana). Ako maštate da naučite italijanski ili portugalski i još uvek niste sigurni gde da idete i kada to sve da postignete - kontaktirajte Olju i ona će biti vaš dobar vodič na putu ostvarenja vaših snova. Sve je moguće, samo je potrebno početi!"

Julija Šućkina, 40 godina
Finansijski menadžer iz Moskve, žena razmaženog Balkanca i majka dvoje dece


Ono što je interesantno na kraju da znate je i vremenska razlika između Srbije i Moskve:  tokom leta razlika je 2 sata (kada je kod nas 7 recimo, kod njih je 9) a tokom zime tri sata, jer u Rusiji nema zimskog računanja vremena kao kod nas. Časove održavamo u raniv jutarnjim časovima (uglavnom oko 7 po našem vremenu), kako nam dozvole obaveze i gužva u saobraćaju. Nakon što smo završile udžbenik Allegro 1 nastavili smo sa Allegro 2, Edizioni Edilingua. Julija je veoma vredan učenik, često kroz konverzaciju pravimo poređenja između Italije, Rusije i Srbije, koju ona veoma dobro posznaje, budući da je živela u Pančevu i savršeno govori srpski.

Prijatnu nedelju želi vam vaša profesorka italijanskog!

giovedì 11 luglio 2013

Nastava stranih jezika preko Skype-a, praktična iskustva- PORTUGALSKI JEZIK

Poštovani čitaoci,
Verovatno znate da sam u ovom gradu među prvima počela da radim nastavu italijanskog preko Skype-a. Sve je počelo u periodu kada nisam imala ni jedan drugi posao i kada sam morala da se izborim za svoje mesto u nastavi i za svoje klijente, pa sam nakon puno pripreme i probnog perioda na jednoj zaboravljenoj stranici na My Space ponudila takav vid nastave. Iako su u početku ljudi bili nepoverljivi prema ovakvom načinu učenja, danas sve više zainteresovanih za učenje stranih jezika uviđa prednosti nastave online jer je na prvom mestu vrlo efikasna i predstavlja ogromnu uštedu vremena i novca u odnosu na neke tradicionalne vidove nastave.
Iz tog razloga želim da vam prenesem iskustva mojih učenika, koji su se rado odazvali mojem upitu da mi napišu recenziju onoga što smo radili i kako smo radili. Ipak, ovaj tekst neće biti posvećen italijanskom, već portugalskom jeziku. Ako niste znali, portugalski je moj drugi strani jezik, učila sam ga u trajanju od 2 godine na Filološkom Fakultetu u Beogradu od jedne izuzetne ličnosti: Carlos Amaral Freire, profesor, prevodilac i najveći poliglota na svetu.

U periodu kada smo nažalost trpeli najgore uvrede od naroda čije smo jezike učili (jedan "divni" italijanski političar bio je među prvima kada je trebalo da nas bombarduju 1999. godine), brazilski portugalski sam doživljavala kao neko svoje utočište, prijateljski zagrljaj jednog dalekog naroda sa željom da bolje upoznam jednu svetsku civilizaciju koja je nepravedno zapostavljena u mnogim delovima sveta, zbog dominacije anglosaksonske kulture. Verovatno vam je poznato da je to šesti jezik po broju govornika u svetu. Ipak, nama tako dalek, da li zbog popularne kulture, opšteg neznanja ili nepostojanja potrebe da taj jezik znamo i primenjujemo. Primera radi, deset godina nakon bombardovanja, 2009. godine, radila sam na novosadskoj TV Panoniji kao novinar, kada me je u kancelariju pozvao urednik Dejan Suvajdžić, koji je, nakon što je čuo da govorim portugalski, iskoristio priliku da me pita: "Portugalski, šta je to, da li je to isto što i španski?". Na takvo pitanje meni je pao doslovno mrak na oči i sebi sam rekla "I ti si meni urednik, u p***** M".

Naravno, većina ljudi neće postaviti takvo pitanje, jer znaju koliki je geopolitički značaj portugalskog jezika u svetu. To je, naravno, dobro znao i Srđan Stojanović, kada mi je poverio zadatak da u Eduka Centru držim nastavu brazilskog portugalskog. Danas sam ponosna na sve to i na moje učenike, kojima je znanje portugalskog jezika pomoglo da dođu do željenog cilja: specijalizacije na najpoznatijim klinikama, posla u velikim svetskim bankama ili da možda bolje komuniciraju sa izabranicima njihovog srca, baš na portugalskom.
O svojem učenju portugalskog preko Skype-a, svoju priču će vam ispričati Samira Izberović, 33 godine, diplomirani inženjer za telekomunikacije, koja već 6 godina radi u oblasti energetike, telekomunikacija i automatike, rođena u Sjenici i trenutno nastanjena u Sarajevu:

"Olgicu Andrić sam kontaktirala početkom maja 2013. godine. Trebalo je da počnem da učim portugalski jezik, prvi put, za potrebe firme u kojoj radim. Nisam imala nikakvu osnovu, sem što bih ponešto zapamtila iz nekadašnjih brazilskih serija. Naišla sam na njen oglas na netu, gde kaže da daje časove portugalskog i italijanskog jezika.
Predložila sam direktorima nju, za predavača portugalskog jezika, jer sam želela nekog mlađeg, dosta energičnog, ko zbilja uživa u poslu da meni drži časove.
Prethodno sam je kontaktirala i pitala da li bi bilo izvodljivo da imamo časove preko skypea. Pristala je i rekla da nije nikakav problem. Čak je i meni to izgledalo odlično, iako nikad ranije nešto slično nisam probala,  jer će pažnja i njena a i moja biti fokusirana samo na čas, za vreme časa. Ubrzo smo se dogovorili da imamo 3 časa sedmično po sat vremena. 

Od prvog časa, od upoznavanja meni se toliko dopao pristup njen. Vrlo zainteresovana, vrlo fokusirana, tačno uživa u onome što radi. Nije teško prepoznati ljubav prema poslu nekog kad radite sa njim, nimalo. I ja to sama jako poštujem i podržavam.
S obzirom da nisam mogla naići negde u knjižarama na knjigu ili gramatiku portuglskog za početnike, kao i rečnik, ili audio fajlove, rekla sam joj to. I tog istog dana, još pre prvog časa, poslala mi je preko nekih sajtova i audio fajlove i celu knjigu za taj početni nivo A1. Kasnije mi je poslala i knjigu za poslovnu komunikaciju na portugalskom.
Meni je jako prijalo, svaki put kad bismo imale čas, meni bi vreme proletelo. Verovatno zato što koliko sam ja bila zainteresovana da pitam kako, šta, je li ovako ili onako, da li ima sličnosti sa španskim jezikom u nekom tom pogledu, toliko bi ona bila još zainteresovanija da to objasni. Vrlo energična osoba, vedra, nasmejana, pristupačna.

Ukoliko bih zbog obaveza morala da otkažem čas da nemamo u dogovorenom terminu, nikada nije bio problem da se čujemo, dogovorimo kad obema odgovoara u skladu sa obavezama. Nakon nekih 15 časova ja sam bila sposobna da napišem neki kraći email na portugalskom distributerima u Brazilu. Prethodno sam je, naravno, konsultovala da li ima primedbe na rečenice koje sam napisala, da li su gramatički ispravne, i uvek, uvek bi Olja imala vremena da pogleda da li je u redu, da li treba nešto menjati. Ja sam bila tako srećna kad sam uspela i drugi email nešto duži sastaviti, uz akcente koji treba da budu na odgovarajućim samoglasnicima.
E, onda, nakon tog drugog emaila koji sam poslala, i na koji sam bila tako ponosna, Olja je napisala u poruci meni da je i ona ponosna na mene kao na đaka, i znala sam da smo ostvarile retku komunikaciju u današnjici. Pritom mislim na to da je u ovom sistemu skoro pa potpunog sloma vrednosti vrlo retko naići na osobu, pa još profesora koji će ti držati časove i pritom postati tebi prijatelj. Jer, mi nismo ostvarile samo odnos profesor – đak, već i prijateljski.
Bilo mi je jako zanimljivo slušati kad bi pričala i opisivala preko skypea i kamere kako Brazilci samo pokažu kad hoće da naruče kafu, kako najčešće imaju poslugu u kući, ili kako izgledaju favele... U većini slučajeva bi mi za neku reč, za neku sintagmu podvukla da se to kaže u Portugalu, na njihovom portugalskom nešto drugačije, i sve sam beležila, i zaista uživala.
Jedino što još mogu da dodam jeste da mi je žao što nisam nastavila sa časovima, ali eto, zasad je tako. Direktori nisu smatrali da više treba.
Preporučila bih svakome ko zbilja želi da nauči jezik da pokuša kod nje sa časovima. Odlican izgovor, odličan pristup, i odlična osoba. Ljudske kvalitete ja uvek mogu da prepoznam u moru današnjeg nemorala, a Olja jeste veliki čovek i veliki postovalac vrednih, učenih, ljubaznih, dobrih ljudi. " 


Kada sam Samiru zamolila da opiše svoje iskustvo sa nastavnom preko Skype-a, očekivala sam da mi pošalje kratku izjavu, ali kada sam dobila ovu njenu dužu izjavu, ostala sam zaista bez teksta, uz osećaj velikog ličnog i profesionalnog zadovoljstva. I ne samo to! Ove godine pripala mi je čast da budem član žirija i ocenjivač radova na konkursu "Brazil u 365 reči" u organizaciji udruženja Serbios Unidos. Možda ću vam to iskustvo ispričati nekom drugom prilikom, jer sam sada još uvek pod jakim utiskom zbog svih 150 radova koje sam pročitala i ocenila. Ako budete želeli više da saznate o svemu ovome i na vaša pitanja ću vrlo rado odgovoriti.

BOA SORTE MEUS AMIGOS!

martedì 2 luglio 2013

ITALIJANSKA KUHINJA: kada kuva profesorka italijanskog (ovvero: ITALIANO IN CUCINA)

U prethodnim tekstovima koje sam objavila o nastavi i kursevima italijanskog jezika, pomenula sam da su se motivi učenika da odaberu ovaj jezik kroz vreme izmenili. Poslednjih godina motiv broj 1 za odabir učenja italijanskog je Njeno visočanstvo Italijanska kuhinja. Nisam ni prva ni poslednja koja će govoriti o ovoj temi, štaviše, u mnogim svetskim gradovima postoje škole stranih jezika, koje nude i praktične kurseve kuhinja zemalja u kojima se ti jezici govore. Kada je italijanski jezik u pitanju, ja poznajem dve takve škole, jedna je u Beogradu (Contatto), a druga u Brazilu ili je njen osnivač jedna profesorka iz Brazila. Brazilska škola je objavila i spostveni udžbenik italijanskog za strance kroz kuhinju, koji ja, nažalost, ne mogu da naručim jer živim u Srbiji gde kupovina preko interneta možda jeste moguća, ali vas dostava paketa košta nekoliko puta više od vrednosti naručene stvari.

Neću govoriti o italijanskim restoranima ili onima koji sebe tako nazivaju (mogao bi se napisati seminarski rad o pravopisnim greškama prisutnim u njihovim menijima), već ću vam u slici i reči pokazati mojih ruku delo (pa nek se onda priča po čaršiji da ne znam da kuvam, svojevremeno su kružile takve glasine). Kraljica naše današnje priče je Cucurbita Pepo, u Italiji poznata kao Zucchina u raznim oblicima i varijacijama.

Priča počinje pre nekoliko godina na Futoškoj pijaci (za ljude koji nisu iz Novog Sada, to je najsnabdevenija pijaca u gradu), jedna baba prodaje tikvice, lepe, tamnozelene. Pitam je: "Pošto su tikvice", ona meni odgovara "Nisu to tikvice, to su cukini". Ma daj baba, nije šija nego vrat! U stvari, u pitanju jesu italijanske vrste tikvica, karakteristične po tamnozelenoj boji, čije se seme odnedavno može kupiti i kod nas. Prošle godine u našoj porodičnoj bašti bile su totalni uspeh, a ove godine sam otišla korak dalje i nabavila nekoliko različitih sorti, koje se uzgajaju u Italiji:

1. Zucchina nera di Milano- zapravo je tamno zelene boje, prošle godine dala je odličan prinos.
2. Zucchina romanesca- pomalo bodljikava i malo čudnog oblika, ali, ako pročitate tekst do kraja, saznaćete da ima najbolji ukus, pa vam je toplo preporučujem.
3. Zucchina tonda- trebalo je da bude u obliku loptice, ali kod mene je izrasla u obliku valjka, što se može videti na fotografiji ispod.

I tako, odlučila sam da upotrebim svoje kulinarsko umeće i sama pripremim nešto u čemu će uživati ljudi koji zaista to cene, a da ima veze sa italijanskom kuhinjim. Na italijanskim web-sajtovima sam našla na stotine kreativnih ideja šta napraviti od tikvica. Moja kreacija je dobila naziv "torta parmigiana alle zucchine". Upotrebljene su Nera di Milano i Romanseca, dok je Tonda ostala u frižideru do sledeće kulinarske ideje. Pošto ovo nije klasični recept, ovde vam neću pisati sastojke, već ću ih postepeno otkrivati onim redom kako sam ih dodavala u recept. Idemo redom:

- Prvi korak- iseći tikvice na krugove ne previše tanke, staviti ih u dublju posudu, posoliti vegetom ili nekom varijacijom iste i ostaviti da stoje bar 3-4 sata, kako bi otpustile vodu.
- Drugi korak: ocedite tikvice, nemojte ih dodatno soliti i uvaljajte ih u prezle. Nikako u brašno, jer prezle daju hrskavost, a od brašna će postati ljigave i imaćete utisak da se nisu dobro ispkle. U okruglu vatrostalnu tepsiju, prethodno premazanu maslinovim uljem ređajte tikvice, tako da se obloži dno i rubovi tepsije, jer one imaju funkciju kao kora za tortu. Tako poređane ih stavite u prethodno zagrejanu rernu da se krčkaju oko 10 minuta. Ako vam je preteklo tikvica, ne bacajte ih, već ih sačuvajte za finalni deo.
- Treći korak: dok su tikvice u rerni, umutite mikserom 4 jaja sa 4 kašike milerama. Možete posoliti po želji. Ja sam radi boljeg ukusa dodala pola kašičice karija i čilija i pola kašičice neke mešavine začina (origano, majoran, bosiljak). Zatim sam na tanke listove isekla oko 100 grama mocarele. Kod nas nećete naći italijansku mocarelu, već slobodno mogu reći, njene neuspešne pokušaje. Ovo što sam ja upotrebila nosi to ime, ali je bolje da kažem pizza sir koji proizvodi Niška Mlekara, čija se prodavnica nalazi na Ribljoj Pijaci. Ukusan je, sa manje masnoće i nije preterano slan, a odlično se topi i razvlači. Uglavnom na pijacu kupujem sireve iz Mađarske (namerno sam napisala "pijac" jer se tako govori u mom rodnom kraju), ali u letnjem periodu preferiram one u specijalizovanim radnjama mlečnih proizvoda. Radnice su ljubazne i rado će vam preporučiti nešto što je dobro.
Potom sam na sitne listove isekla nešto što je pravo otkriće ili delikates, a što se takođe može kupiti na Ribljoj Pijaci: pileći rolovani dimljeni batak, izbor je i ovde pao jer je u pitanju polu-prerađeni proizvod. Ako ste u mogućnosti, kupujte piletinu na Ribljoj Pijaci rano ujutru, jer proizvođači svakodnenevno donose sveže meso, koje je mnogo boljeg kvaliteta nego ono u prodavnicama. Kilogram ovoga je 700 dinara, možete kupiti i manje, jer nije vakumiran.
- Četvrti korak: vadimo tepsiju sa tikvicama iz rerne (obezbedite se da ne dobijete opekotine zbog nepažljivog rukovanja istom). Prelijte umućenim jajima sa začinima, koja će sama zbog visoke temperature početi da prijanjaju za tikvice, a potom ih obložite najpre redom dimljene piletine i vratite u rernu da se peče narednih 10 minuta. Nemojte potrošiti sva umućena jaja, već neku trećinu smese ostavite za finalni deo.
Postupak zahteva vreme i angažovanje, jer nije kao kod drugih recepata gde smućkate sve i stavite u rernu da se peče, ali i konačni rezultat je vredan toga. Na sreću, moj šporet ima štopericu koja olakšava pripremu hrane jer se vreme programira i kad istekne zadati period, šporet se sam isključi.

- Peti korak je da dosadašnju smesu prekrijete listovima sira i vratite u rernu na još 5 minuta.

 - Finalni deo: formiramo sloj koji će se naći na vrhu. U preostala umućena jaja dodajemo oko 50-80 grama pizza sira iseckanog na kockice i tikvice koje nismo upotrebili za prvi sloj i njih isečemo na kockice. Na kraju dodajemo tajni sastojak: 2 kašike nečega što se zove "capperi", a što daje fenomenalan ukus! Ovog puta je originalni italijanski proizvod, kupljen na Kvantaškoj pijaci! I obavezan je sastojak pizze napoletana, a svi oni koji nisu u Italiji probali ovu pizzu, sigurno će se iznenaditi jer njeni sastojci uopšte nemaju veze sa onima koji se u našoj zemlji koriste za "pizzu napoletana".
I njih sam sitno isekla i pomešala u crvenoj plastičnoj posudi sa ostalim sastojcima, koje sam kasnije sipala na površinu tepsije i vratila u rernu da se peče još 15 minuta.
I evo, konačno smo stigli do kraja! Rezultat: ukusan letnji specijalitet koji po sastojcima pripada mediteranskoj kuhinji i koji može da se služi kao "piatto unico". Moji dragi degustatori će čitati ovaj recept na mojoj stranici na Facebook-u i moćiće lično da napišu svoje komentare. U slici to ovako izgleda:
I za kraj, savet za moje drage učenike, ako želite da isprobate slične recepte, a uz to da proširite znanje iz italijanskog, kliknite ovde. Ako želite da spojite lepo i korisno i pohađate kurs italijanskog jezika i kuhinje, ono što vam ja mogu ponuditi je udžbenik "Italiano a tavola", izdavača Mondadori,iz sekcije "Italijanski za strance". Ideje koje nudi su kreativne i svako sa "jakim A2" znanjem bi mogao da se upusti u ovakvu avanturu.
U međuvremenu, izvela sam još jedan eksperiment, na Futoškoj pijaci sam kupila 7 malih tikvica, onih koje sam pominjala pod nazivom le zucchine tonde. Na sreću, pronašla sam mlade i sveže, pa je zadatak bio napuniti ih i ispeći u rerni. Ništa lakse- izdubila sam ih najpre koristeći nož a potom i kafenu kašičicu, kako bih odstranila što veći deo pulpe, koja se ni ovde ne baca. Izdubljene tikvice i pulpu stavila sam da omekšaju i otpuste višek vode, uz dodatak vegete. Potom sam izdubljenu pulpu stavila u super-secka, dodala jedno jaje, dimljenog sira i šunke po ukusu (možda nekih 50-100 grama i jednog i drugog) i sve zajedno izmiksirala i napunila šupljine tikvica. Time ste završili proces pripreme, ostaje samo da stavite u tepsiju u rernu i povremeno kontrolišete temperaturu na kojoj se peče. Jednostavno, brzo i sa malo sastojaka, a vrlo lepo i ukusno u letnjem periodu. Mali savet: prilikom pečenja vodite računa da na dnu tepsije uvek ima vode, koju možete povremeno dosipati, kako tikvice ne bi izgorele.



Moja kuhinja je mala, ali je trpeza velika da se za njom okupe svi dobronamerni ljude koji mi žele dobro.
Voli vas vaša profesorka italijanskog