venerdì 4 novembre 2016

Italijanska kuhinja bez stereotipa- praktični vokabular za početnike



Verujem da će mnoge čitaoce obradovati ovaj tekst, jer odavno nisam pisala o italijanskoj gastronomiji. Nisam se bavila italijanskom kuhinjom iz dva razloga- prvi je taj što sam mnogima morala da objašnjavam da nisam „food blogger“, već profesorka i prevodilac za italijanski jezik, a drugi- zato što danas svi znaju sve o italijanskoj kuhinji! O da, mnogo je, možda i previše eksperata za italijansku kuhinju koji reprodukuju sadržaje koje pronalaze na drugim sajtovima, bez ozbiljnog bavljenja pomenutom tematikom. Primera radi, na jednoj stranici na FB pronašla sam da su „gnocchi“ predjelo, a kada sam u komentaru objasnila ukratko raspored jela na italijanskoj trpezi, isti su brže-bolje izbrisali. 
U svakom udžbeniku italijanskog za strance pronaći ćete osnovne informacije o prehrambenim navikama u Italiji, obrocima i regionalnim specijalitetima. Ipak, nemoguće je globalizovati pojam italijanske kuhinje, jer Italija kao takva postoji nešto više od 150 godina i sačinjena je od 20 regija sa različitim kulinarskim tradicijama, te bi bilo mnogo preciznije govoriti o regionalnim kuhinjama. Stoga, osećam potrebu da ove informacije podelim i sa osobama koje ne uče i ne govore italijanski jezik uz kratak vokabular koji će im pomoći da se bolje snađu na putovanjima kroz Italiju.



Doručak- La (prima) colazione

Doručkovati- Fare colazione

Da li doručkuješ ujutru? – Fai colazione la mattina?

Gde doručkuješ, kod kuće ili u baru? –Dove fai colazione, a casa o al bar?

Hajdemo da doručkujemo u baru!- Andiamo al bar a fare colazione!


Prvo što morate znati je da se u Italiji uglavnom jede sladak doručak i u većini hotela ćete za doručak dobiti kafu i kroasan, a ne takozvani kontinentalni doručak kao u drugim evropskim zemljama. 

U boljim hotelima naći ćete i nešto slano, ali će sigurno biti mnogo veći izbor slatkih jela. Mnogi Italijani uopšte ne doručkuju, već samo ujutru popiju kafu ili kapućino, ali zato, već oko 12-13 sati imaju pauzu za ručak. Deca doručkuju hleb i džem ili hleb i nutelu, uz šolju mleka ili ukusne kekseve i žitarice. Odrasli, prema statistici, više vole da doručkuju u barovima (čak 47% Italijana prema statistici iz 2013. godine). Doručak van kuće je za mnoge ritual, zadovoljstvo i prilika za jutarnje razgovore sa kolegama ili komšijama i prelistavanje novina. Italijani objašnjavaju da je navika da doručak bude sladak zbog klime, naročito na Jugu, ali i zbog dvokratnog radnog vremena.


Ručak- Il pranzo

Ručati- Pranzare

Pozivam te na ručak- Ti invito al pranzo

Moderni Italijani sve češće nose ručak na posao u popularnim kutijama za ručak
 Šta se jede za ručak zavisi od toga koliko traje pauza za ručak. U savremenom društvu navika bogati porodičnog ručka gotovo da ne postoji, eventualno je prisutna vikendom ili tokom praznika. Kod kuće se za ručak jede testenina ili pirinač, za čiju je pripremu dovoljno 20 minuta. Na trpezi je uglavnom prisutna i čaša vina, a posle ručka sledi neka voćka i kafa bez mleka. Naravno, ako neki član porodice ne radi, mnogo ozbiljnije se posvećuje pripremi ručka. Tada je na trpezi „sve redno“, ali se jede umereno i uživa u svim ukusima. Ostaci testenine se bacaju, eventualno, ako se priprema „drugo jelo“, ostaci se mogu pojesti za večeru. Ipak, u velikim gradovima je dolazak kući na ručak i povratak na posao za sat i po ili dva, koliko obično traje pauza, nemoguća misija, naročito ako se koristi javni prevoz. Na sreću, za razliku od malih gradova gde je u vreme ručka sve zatvoreno, u velikim gradovima i univerzitetskim centrima postoje restorani koji liče na menze, gde je moguće po povoljnim cenama jesti svežu domaću hranu. 


Užina- La merenda

Da li užinaš?-Fai la merenda?


Užina je uglavnom privilegija najmlađih. „Izmišljena“ je da bi se nešto prezalogajilo između ručka, koji je oko 13h i večere u 20h, jer ko ne bi ogladneo u roku od tih 7 sati! Naravno, kraljica užine je Nutella, ali postoje i razne „merendine“ odnosno biskviti sa kremom ili džemom, kakve je nekada kod nas prizvodilo „Takovo“, naravno, po italijanskoj licenci, baš kao i Eurokrem. Međutim, savremeni način života uneo je promene i u ishranu dece, te je u poslednjoj deceniji sve više gojazne dece, što je posledica obilnih obroka i slatkiša. 


Tako sam nedavno saznala od Nataše Stojnić Malcrinis, organizatora i predavača u srpskoj Dopunskoj školi u Milanu da deca u italijanskim vrtićima za ručak imaju „il primo, il secondo, il dessert o la frutta“, što je, verovatno ćete se složiti sa mnom, vrlo obilno i bogato. Naravno, „il primo“ je „pasta o riso“...i tako svaki dan. Roditelji se zato trude da svojoj deci obezbede zdravu užinu i nauče ih da prepoznaju zdravu hranu, posebno ako je lokalnog porekla, jer se na taj način stvara neraskidiv odnos sa lokalnom sredinom i poštovanje prema malim proizvođačima i tradicionalnim proizvodima.  


Ono što je za decu radost zbog užine, za odrasle je „Aperitivo“, nekada uglavnom odlika milanskog društva a danas sveopšti trend, naročito među mladim, zaposlenim ljudima u velikim gradovima. Jer, posle napornog dana na poslu, negde oko 18h, šta ima bolje od čaše belog vina i drugih đakonija po nekoj zaokruženoj ceni, po sistemu „all you can eat“.


 Naravno, iz Milana je krenuo i trend suši restorana koji služe aperitiv, što su mladi Italijani rado prihvatili. Osim toga, „Aperitivo“ je dobio i druga značenja, kao na primer „Aperitivo letterario“, gde se uz jelo i piće promovišu nove knjige, razgovara sa piscima i širi krug prijatelja. „Niente male“ rekla bih, spoj gastronomije i kulture je uvek pun pogodak. 


„E’ ora di cenare“....Finalmente! Oko osam uveče u svakoj italijanskoj porodici neko baš ovim rečima poziva za trpezu ostale. Za večeru se ponekad jede ono što je ostalo od ručka, nekada se pripremi pizza u domaćoj radinosti, baš kao što se može videti u jednoj od epizoda video kursa za učenje italijankog „Italiano in famiglia“. Naravno, kada imate priliku da večerate u restoranu, izbor hrane je svakako bogatiji, a ambijent može biti vrlo romantičan ili veseo, te se večera može odužiti do kasno u noć. Kada večerate u društvu, ne zaboravite da se u Italiji uglavnomplaća „alla romana“, odnosno iznos računa se podeli na broj osoba, mada ponekad svako plaća za sebe, odnosno to što je sam pojeo i popio. U cenu je uračunat „il coperto“ koji se naplaćuje po broju ljudi za trpezom.  
Pasta al tonno- racionalna potrošnja namirnica u italijanskim porodicama i predlog kako da napravite večeru od sastojaka koje imate u frižideru
 Za kraj, ako putujete u Italiju i želite da jedete u nekom restoranu sa dobrom kuhinjom savetujem vam da za preporuku uvek pitate lokalno stanovništvo, da se ne biste doživeli neprijatne situacije kao mnogi turisti koji su se našli u izvikanim „restoranima za turiste“ (prema savetima i sponzorisanim člancima na raznim web portalima) u kojima hrana nije ništa posebno, ali bude i tri puta skuplja nego na mestima gde jedu „lokalci“. Naravno, ako vam se nešto posebno svidi, neka vas ne bude stid da pitate konobara ili vlasnika restorana za sastojke ili preporuke gde da se snabdete njihovim lokalnim proizvodima, jer će svakom Italijanu biti čast kada neko uživa u njihovoj pre svega lokalnoj, a potom i u nacionalnoj kuhinji.

lunedì 17 ottobre 2016

Sve boje jeseni u Italiji

U periodu pred moj rođendan (21. oktobra) skoro svake godine obuzme me nostalgija za Italijom. Za njenim bojama, mirisima, ukusima. Čini mi se da jesen u Italiji nije kao jesen kod nas. Ili je to samo privid dok kroz prozor gledam sivo nebo i bare od kiše po sivim pločnicima novosadskog Trga Republike. Čini mi se da ovde jesen nema boje. One zablistaju tek kada se pomoli sunce i kada se udaljimo bar malo od nezgrapnih linija moderne gradske arhitekture, kada izađemo iz prostorija sa hladnim neonskim svetlom i zakoračimo u prirodu i na mesta gde i dalje ima drveća i opalog lišća u svim toplim nijansama. 

Nacionalni park Kazentino, Toskana

U ovom gradskom okruženju pijace me jedino podsete da još postoji jesen s obiljem sočnih plodova čije se boje izdvajaju iz sivila oktobarskog kišnog dana. 
Hladno je. Pre tri nedelje sam uživala u toplom moru negde pod Olimpom, a već sada sam obučena u zimsku odeću, čekajući prve snežne pahulje. Ali, ja sam jesenje dete i volim jesen. Sticajem okolnosti, prošle godine sam svoj rođendan provela u Italiji, u planinskim predelima regije Veneto. Iako je putovanje bilo podređeno poslu, na trenutke sam uživala u svim bojama jeseni. Nisam previše vešt pisac niti spretan stihotvorac da bih vam opisala jesen u Italiji. Možda će to slike to bolje dočarati. Zato, krenimo u vizuelno jesenje putovanje po bajkovitim predelima Italije, bez avionske karte i planinarske opreme!



Jesenja šetnja kroz Veronu, uz reku Adiđe. Tako obična, a tako romantična. Svakako, mnogi gradovi su sagrađeni uz reke, te i sami uz malo mašte možete doživeti ovakvu jesenju atmosferu. Ali, ako imate vremena da ove jeseni posetite Italiju, pročitajte na ovom linku preporuke u kojim gradovima su najlepše boje jeseni.




Jezero Komo, koje je u samom vrhu najlepših mesta u Italiji, postaje živopisnije kada se u njemu oslikavaju tople jesenje boje i prelamaju zraci sunca.


Po mom skromnom mišljenju, Rim je najlepši u jesen (a Milano u proleće), jer njegovo vekovno nasleđe tada dobija poseban sjaj. Ako vam se ukaže prilika, ja vam preporučujem da posetite Trastevere i čuvenu pijacu na Campo dei Fiori. 

  Ne dozvolite da vam iznenadna kiša pokvari dan, već se opremite kabanicom i gumenim čizmama i odlučno krenite u jesenje osvajanje "Večnog grada". 


Na jesenjoj trpezi u Italiji kesten je apsolutni protagonista i jedna od osnovnih namirnica u receptima iz planinskih krajeva. U mnogim mestima održava se "Sagra della castagna", nešto poput vašara.  

Plodovi kestena su zdravi i hranljivi, a možete ih pronaći u šumama i kod nas. Proverene recepte u pisanoj i video formi pronaćićete na portalu Giallo Zafferano.


Bundeva je, takođe, tokom jeseni nezaobilazna na italijanskoj trpezi. Fotografija iznad je sa pijace u Kremoni. "Sagra della zucca" održava se uglavnom krajem oktobra i početkom novembra. Od bundeve se može pripremiti gotovo sve- rizoto, ukusni sosevi za testenine, njoki, slatke poslastice...

 Moram priznati da sam i ja očarana hranom na bazi bundeve i da bar jednom nedeljno pripremam krem čorbu od bundeve sa suncokretovim semenom, a recepte objavljujem na Instagram profilu.
 

 Sa trpeze ne mogu izostati ni pečurke, ali, budite oprezni, ukoliko niste vrhunski poznavalac samoniklih pečurki, bolje je da ih kupite na pijaci. U Italiji ćete otkriti nove načine kako da pripremite pečurke. Moj favorit je "pasta alpina" sa sosom od pečurakam graška i pršute, hranljiv i bogat recept za hlasnije dane. A pošto je kod nas sezona slava, verujem da nećete pogrešiti ako za promenu na vašoj slavskoj trpezi poslužite krem čorbu od krompira i pečuraka.  

Na samom kraju, verovatno se pitate, kakve veze ima ovaj članak sa nastavom italijanskog? Učenike će, verujem, naterati da istražuju, a nastavnicima bih za kraj preporučila neke korisne linkove za kreativne aktivnosti koje će pomoći i deci i odraslima da nauče nove pojmove i osmisle svoje jesenje dekoracije.

1. Na sajtu Pianetabambini.it naći ćete brojne jesenje ideje za dekoracije učionice i ostale kreativne aktivnosti za koje je inspiracija jesen.
2. Slike za bojenje sa sajta tuttodisegni.com 

Aggiungi didascalia


 3. Jesen u italijanskoj poeziji.

Do sledećeg čitanja uživajte u jeseni i srećan rođendan svima koji ga tokom jesenjih meseci slave!




 








 

venerdì 26 agosto 2016

Besplatni lekarski pregledi u Ređo Kalabriji

Ako neko želi da pomogne, naći će način kako to da učini, ako ne želi, naći će izgovor da to ne učini. Možda ova misao nije originalna, ali smatram da na najbolji način opisuje globalnu situaciju u društvu i oslikava društveni aktivizam. Dakle, još ima ljudi koji hoće i mogu i koji nemaju strah da svoje ideje pretoče u dela.
Photocredit: brunoarena.it

Danas vas vodim u Ređo Kalabriju, grad na krajnjem jugu Italije. Neću vam pisati o učenju jezika, već o jednoj humanoj inicijativi gde grupa lekara pacijente pregleda besplatno! Da, verovali ili ne, van radnog vremena i van državnih ustanova, kojima je, po rečima intervjuisanih u regionalnom TV dnevniku na Rai Tre, kao i kod nas pristup otežan (zakazivanja, čekanja i sve kao kod nas). Vest emitovana 24. avgusta obišla je svet, a zahvaljujući Kristini, promoterki Univerziteta "Dante Alighieri" došla je i do mene. Pošto kod nas relativno malo ljudi govori italijanski, potrudiću se da vam ukratko opišem inicijativu.
Ambulanta spolja

Ambulanta u kojoj građani mogu da dođu na besplatne preglede i ultrazvuk naziva se "Medicina Solidale" i nalazi se u mestu Pellaro, predgrađu Ređo Kalabrije, iz kojeg seže pogled na moćnu Etnu s druge strane moreuza. Pokretači ove inicijative su članovi Kalabrijskog udruženja za hepatologiju. Lino Caserta, direktor ove volonterske ambulante ističe da su svi pregledi besplatni i da se osnovni troškovi finansiraju dobrovoljnim prilozima. U službi građana su lekari specijalisti iz svih oblasti medicine, vrše se i neinvazivni dijagnostički pregledi (ultrazvuk) a obezbeđena je i pomoć psihologa, kojem se obraćaju najčešće deca koja imaju poteškoće u učenju i sa poremećajima u ishrani. Prilog možete videti ako kliknete OVDE.


Čekaonica
Neki moji prijatelji iz Ređo Kalabrije nisu ni znali za ovu inicijativu, iako žive u neposrednoj blizini. Od drugih sam dobila informaciju da je ova ambulanta bila neko vreme zatvorena zbog uobičajenih administrativnih problema, ali da su je posle nekog vremena ponovo otvorili, na veliko zadovoljstvo lokalnog stanovništva. 

Oduševljena idejom i entuzijazmom humanih lekara iz Ređo Kalabrije poslala sam im e-mail i opisala našu inicijativu "Prevodilačko srce" s predlogom da sarađujemo u budućnosti. Odgovor sam već dan kasnije! Doktor Lino Kazerta me je pozvao telefonom i prihvatio predlog, jer se naše inicijative međusobno dopunjuju. Ubuduće možemo računati na njega za sve informacije koje su potrebne pacijentima koji idu u Italiju i njihovim porodicama, poput preporuka za zdravstvene ustanove, lekare, smeštaj, a naši prevodioci će pomoći u prevođenju dokumentacije za njihove pacijente, jer se često desi da im se za lekarsku pomoć obrate i osobe s naših prostora!   

Nadam se da će priča koju sam vam ovde ukratko ispričala imati i nekog pozitivnog odjeka kod nas. Koliko puta vam se desilo da vas muka natera da odete u privatnu praksu kada se razbolite, gde pregled specijaliste košta najmanje 2.500 dinara, a kada se na tu sumu doda  dijagnostika, laboratorija i lekovi, jasno je da takve usluge veći deo stanovništva sebi ne može da priušti. Možda je utopija razmišljati da bi i kod nas neko pokrenuo inicijativu kao što je "Medicina Solidale" u Ređo Kalabriji, ali nikada se ne zna...Neću prestati da verujem u rečenicu sa početka teksta i u to da smo okruženi humanim i dobrim ljudima kojima je možda potreban neki mali pokretač da bi svoje ideje materijalizovali.
Ordinacija
Zanimljivo je da sam i sama pre 16 godina boravila nekih sedam meseci u Ređo Kalbriji i pohađala kurs za nastavnike italijanskog jezika kao stranog, što je bila vrlo pametna odluka u mom životu, jer sam na tom kursu naučila zaista mnogo i usavršila znanje italijanskog skoro do bilingvalnosti. Za taj grad, koji ima 550.000 stanovnika, vežu me lepe uspomene i prijateljstva koja traju do dana današnjeg. Nažalost, suštinski se do danas nije mnogo šta promenilo u toj regiji. Velika je nezaposlenost, te većina mladih u potrazi za poslom seli se na sever ili u inostranstvo. Potencijal za budućnost je pre svega turizam, jer Kalabriju zapljuskuju dva mora, a u unutrašnjosti su planine od kojih zastaje dah. Ipak, najveći potencijal su ljudi, koji veruju u promene i žele da promene nešto za početak na lokalnom nivou. Zato, nadam se da će vas ova priča navesti na razmišljanje i biti vaš unutrašnji okidač da uradite nešto korisno u najbližem okruženju.

mercoledì 13 luglio 2016

Posao za medicinare u Italiji- proces dobijanja radne dozvole



Poslednjih meseci našu javnost preplavile su informacije o odlasku medicinskih radnika u Nemačku, gde im se nude dobri uslovi rada, a sam proces nostrifikacije dokumenata je prilično jednostavan. Rekla bih da to nije novost, naši medicinski radnici, najčešće lekari, već godinama odlaze u zemlje u kojima mogu da se usavršavaju i napreduju. Koje su zemlje u nekom momentu aktuelne, lako je zaključiti iz potražnje u školama stranih jezika. Pre nekih 5-6 godina to je bio slovenački, sve vreme je aktuelan norveški, a može se reći i nemački. Pitate se gde je tu italijanski i potražnja za medicinskim radnicima u Italiji? Odlazak naših medicinara u Italju nije masovan, delimično i zbog naizgled komplikovane procedure za dobijanje radne dozvole i procesa podnošenja zahteva italijanskom Ministarstvu zdravlja. Želela bih da naglasim da u ovom tekstu neću davati savete kako i gde da pronađete posao u Italiji, već da vam na osnovu svog prevodilačkog iskustva, radeći za klijente neophodneprevode za dobijanje radne dozvole, olakšam da pravilno pripremite neophodne dokumente. 
Photo credit: trevisotoday.it


Na početku, ko i zašto bira Italiju kao profesionalno odredište? Razlozi su različiti, od onih lične prirode, do činjenice da je zdravstveni sistem u Italiji dobro uređen i da ima prostora za naučni rad i profesionalno usavršavanje. Rešavajući upite pacijenata za “Prevodilačko srce- besplatni prevodi medicinskedokumentacije za pacijente kojima je potrebno lečenje u inostranstvu”, saznali smo da se u Italiji leči i veliki broj dece i ljudi iz Srbije, uglavnom kada iscrpe mogućnosti lečenja kod nas i kada su neophodne transplantacije. Na prestižnim univerzitetskim klinikama vrše se komplikovani zahvati i sprovode savremeni protokoli lečenja, koji zahtevaju najkvalitetniji medicinski kadar, što opravdava rigorozne kriterijume kod dodele radnih dozvola strancima. Osim želje da napreduju u profesiji i da rade tamo gde će njihov rad biti cenjen, medicinski radnici (i ne samo oni) biraju Italiju kao prijatno mesto za život i porodicu. Ako i vi to imate u planovima za budućnost, onda se pažljivo pripremite za ono što vas čeka.

Pored stečene fakultetske diplome, neophodno je znanje jezika bar na B2 nivou za rad u Italiji. U slučajevima da idete na usavršavanje, specijalističke i doktorske studije na engleskom jeziku, paralelno ćete učiti i italijanski i imaćete dovoljno vremena da ga usavršite na licu mesta. Ako planirate da radite u Italiji, počnite da ga učite što pre, bar 2 godine pre odlaska, jer ćete sa pacijentima i kolegama svakodnevno komunicirati na italijanskom jeziku, dakle, morate ovladati jezikom na upotrebnom nivou. Posedovanje fakultetske diplome ili škole strukovnih studija neophodno je i za medicinske sestre. Završena srednja medicinska škola više nije dovoljna kao nekada, jer u italijanskom obrazovnom sistemu ne postoji srednja medicinska škola. Ako nakon srednje medicinske nemate najmanje dve godine visokoškolskog obrazovanja (nekadašnja viša medicinska, danas Fakultet za zdravstvenu negu) nemojte aplicirati za radnu dozvolu u Italiji, već se usmerite ka daljem usavršavanju u matičnoj zemlji ili na italijanskim univerzitetima čija je ponuda studija za sticanje fakultetskih diploma iz medicinske struke vrlo široka. 
Photo credit: sardiniapost.it


Ako ste zdravstveni radnik sa iskustvom i licencom za rad, prvi korak za vas je “Dichiarazione di valore” u italijanskom Konzulatu u Beogradu. Uz dostavu prevedenih dokumenata o završenim studijama o čemu sam ranije pisala, medicinari dostavljaju i potvrdu o radnom odnosu od poslodavca, a ukoliko nemaju radnog iskustva, potvrdu o validnosti kvalifikacije koju izdaje Ministarstvo prosvete Republike Srbije, kao i uverenje o položenom stručnom ispitu. Ove dokumente mora prevesti sudski tumač uz overu Haškim apostilom (apostil mora biti i na originalu i na prevodu). 

Nakon toga, posetite web stranicu: http://www.salute.gov.it/ProfessioniSanitariePubblico/ i pre nego što unesete svoje podatke da biste dobili odgovarajući formular koji prilažete uz dokumente, sa desne strane kliknite na “Riconoscimento titoli esteri Paesi non EU”. Ispod će vam se otvoriti razne kvalifikacije, od kojih ćete izabrati svoju i kada na nju kliknete otićićete na sledeću stranu sa koje ćete skinuti dva dokumenta, od kojih je prvi formular za apliciranje, koji ste već mogli dobiti ako ste popunili podatke na prethodnoj strani, a drugi je spisak dokumentacije koja vam je potrebna.

Ako ste farmaceut, lekar ili stomatolog, “najobimnija stavka” na tom spisku je prevod nastavnih planova i programa. Na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu, na primer, ti planovi su objedinjeni u jednu knjigu, koju kupujete na samom Fakultetu i upoređujete da li se ti planovi poklapaju sa spiskom položenih ispita koji se nalaze u Dodatku diplomi. Ukoliko se ne poklapaju, neophodno je da na katedri na kojoj ste studirali tražite posebno planove i programe za ispite koji nisu prisutni u pomenutoj knjizi. Takođe, ove programe morate overiti na Fakultetu, gde će vam na poslednjoj strani napisati vaše lične podatke uz potvrdu kada ste diplomirali i na kojoj studijskoj grupi. I original i prevod plana i programa moraju biti overeni haškim apostilom.  Medicinske sestre, odnosno, imaoci fakultetskih diploma iz zdravstvene nege, ne moraju da dostave prevedene planove i programe, već samo transkript ocena, odnosno dodatak diplomi preveden i overen Haškim apostilom.
Photo credit: insalutenews.it


Od dokumenata koji se overavaju Haškim apostilom za sve profesije neophodno je dostaviti:
- -  Diplomu fakulteta (overeni prevod diplome podnosite i za “Dichiarazione di Valore”, pa je zato najbolje da taj dokument odmah overite u dva primerka)
- - Uverenje o položenom stručnom ispitu (napravite odmah 2 overena primerka prilikom sakupljanja dokumentacije za “Dichiarazione di valore”)
-   - Uverenje o upisu u strukovnu Komoru (lekarsku, farmaceutsku, stomatološku...)
-   -  Dodatak diplomi ili transkript ocena sa detaljnim podacima o položenim ispitima, obimu nastave, prenosivim bodovima (za “Dichiarazione di valore” možete priložiti ovaj dokument na engleskom, ako vam ga je Fakultet izdao i na srpskom i na engleskom, ali za radnu dozvolu neophodno je da dodatak diplomi bude preveden na italijanski od stane sudskog tumača i overen Haškim apostilom, kako original, tako i prevod).

Osim toga, prilažete i “Dichiarazione di valore” koje vam je prethodno izdalo italijansko konzularno predstavništvo.

Od dokumenata koji se ne overavaju Haškim apostilom, već je dovoljno da ih prevede i overi,  potrebni su vam:
-  - Uverenje da protiv vas nije izrečena mera zabrane obavljanja profesionalne delatnosti, a ako niste u mogućnosti da dobijete tu potvrdu, možete priložiti potvrdu iz Suda, tzv. Certificato penale. Ove potvrde ne smeju biti starije od 3 meseca.
-   - Dokumenti koji detaljno opisuju vaše eventualno radno iskustvo (na primer: kopija pripravničke knjižice, uverenje o pripravničkom stažu, njegovom trajanju i broju radnih sati, ugovor o radu u kojem su opisana vaša profesionalna zaduženja, kopija radne knjižice itd)
-  -  Curriculum Vitae na italijanskom sa vašim svojeručnim potpisom.

Photo credit: liveuniversity.it

U svakom slučaju, na formularima sa sajta, proverite da li je za vašu kvalifikaciju sem navedenih dokumenata potrebno još nešto. Kada sakupite svu dokumentaciju, potrebno je da je ponovo odnesete u italijanski Konzulat, da vam je službenici pregledaju i nalepe na svaki dokument potvrdu da su to obavili. Uz aplikaciju neophodno je da na formular zalepite taksenu marku od 16 evra. Na kraju, ostaje vam da odaberete na koji način ćete dokumentaciju dostaviti u Italiju. Ukoliko je nosite lično, morate zakazati termin preko call centra (ovo savetujem samo ako veoma dobro vladate italijanskim), a ukoliko šaljete poštom, konsultujte se najpre putem elektronske pošte sa osobom koja odgovorna za vaše studijsko zvanje (na stranici sa koje ste skinuli formulare, pronaćićete ime, telefonski broj i mejl u sekciji @Contatti) oko tačne adrese na koju dokumentaciju šaljete. Vrlo je važno da navedete u aplikaciji vaše tačne kontakte, odnosno kućnu adresu na koju primate poštu, jer će vam odgovor o ishodu aplikacije stići pismenim putem na adresu koju ste naveli, u roku od 3 meseca. Imajte u vidu da vam se dokumenti koje ste poslali ne vraćaju, pa bi bilo dobro da skenirate sve što šaljete i sačuvate u digitalnom formatu.
 

Na kraju vam ostaje da sačekate odgovor i da usavršavate italijanski, jer nije isključeno da ćete morati da polažete na italijanskom diferencijalne ispite (ukoliko analizom prevoda plana i programa studija ustanove da niste polagali neke ispite ili neke oblasti koje se za isto studijsko zvanje polažu u Italiji), kao i ispit za licencu. Da li je sve vredno truda nadam se da će me uskoro obavestiti dve devojke koje su magistri farmacije, jedna koja je završila stomatologiju i jedna koja je organizator zdravstvene nege- medicinska sestra sa dugogodišnjim radnim iskustvom. Pošto sam ih pratila u celom gore opisanom procesu nadam se i priželjkujem da dobiju pozitivan odgovor. Jer za takav poduhvat osim stručnosti potrebna je i hrabrost.