Visualizzazione post con etichetta prevod. Mostra tutti i post
Visualizzazione post con etichetta prevod. Mostra tutti i post

lunedì 21 novembre 2016

Kako postati sudski tumač?



Dragi moji čitaoci, ovo je pitanje koje mi najčešće postavljaju mlađe kolege prevodioci i osobe koje poseduju znanje nekog stranog jezika. Pošto je pre nekoliko dana Pokrajinski sekretarijat za obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice objavio Obaveštenje o raspisivanju oglasa za postavljanje stalnih sudskih tumača-prevodilaca za područje viši sudova na teritoriji Autonomne pokrajine Vojvodine, ja ću pokušati da vas uputim na relevantne linkove i u ovom tekstu želim ukratko da vam opišem proces kroz koji kandidati prolaze na putu do zvanja sudskog prevodioca.


Viši sudovi sa područja Vojvodine objavljuju konkurs bar jednom godišnje, na osnovu potreba za prevodiocima za određene jezike. Klikom ovde možete pročitati za koje jezike i koliko se kandidata traži ove 2016. godine, kao i opšti i posebni uslovi koje kandidat mora da ispuni da bi mogao da polaže ispit, a na ovom linku nalazi se važeći Pravilnik o stalnim sudskim tumačima.  


Ako ste pažljivo pročitali sadržaj linkovanih stranica, jasno vam je da se sudski tumač ne postaje nakon završenog kursa prevođenja sudskih dokumenata, već nakon učešća na konkursu i uspešno položenog ispita iz pismenog i usmenog prevođenja pred komisijom Sekretarijata, imenovanja od strane nadležnih organa vlasti i polaganja zakletve pred predsednikom suda. Da ne biste pogrešno shvatili, postoje vrlo kvalitetni kursevi za prevodioce na kojima može puno da se nauči od vrsnih stručnjaka iz raznih oblasti prevođenja, ali sertifikat koji se dobija je samo sertifikat tog kursa (odnosno o uspešno završenoj obuci)na kojem je često navedeno zvanje "tumač", koje je u upotrebi ustaljeno za "usmenog prevodioca".

Sve to sam prošla i ja, najpre 2013. godine kada sam položila ispit za italijanski i 2015. godine za portugalski. Na osnovu sopstvenog iskustva (za italijanski i portugalski jezik) smatram da je ispit neophodan jer je to prilika da se iskustvo od bar 5 godina i znanja stečena kroz školovanje i rad potvrde i u praksi. Za ispit iz italijanskog se nisam posebno pripremala, pošto sam zaposlena kao prevodilac u firmi i sa takvom vrstom prevoda se svakodnevno srećem. Ipak, pošto je bio prvi put, doživela sam sve vrlo stresno, da sam se za vreme ispita pitala da li mi je sve to potrebno u životu. Jedna koleginica je emocije doživljene na tom ispitu uporedila sa porođajem! Kada bolje razmislim, nije pogrešila, jer se na taj način rađate vi u novoj ulozi, otvarate nova vrata na svom profesionalnom putu. 
Za portugalski sam se intenzivno pripremala sigurno 4 meseca i sa velikim uživanjem, jer se radi o jeziku koji je prema najnovijim podacima na 4. mestu po broju govornika u svetu i prisutan je na 4 kontinenta, te pravni sistemi svake zemlje s portugalskog govornog područja imaju svoje specifičnosti, kao i sama jezička terminologija u tim zemljama. Već sam pisala o svojoj ljubavi prema portugalskom, a izazov da položim taj ispit osećala sam kao dug prema Carlosu Amaralu Freire, profesoru koji nam je tu ljubav usadio u srce. 

Dakle, potrebno je da poznajete na visokom nivou i strani jezik za koji ste konkurisali i ali i maternji, da odlično vladate pravnom terminologijom, ali da ne zapostavite ni ostale bitne prevodilačke i jezičke elemente. Morate biti brzi u prevođenji i vešti u pronalaženju nepoznatih pojmova u rečnicima, jer vam na ispitu neće biti dostupni prevodilački alati i glosari sa interneta. Osim u pismenom, morate se dokazati i u usmenom prevođenju, bez naročite prethodne pripreme i bez rečnika, već koristeći isključivo znanje i utreniranost, a kao i u svim sferama života, potrebna je i odrđena doza sreće. Poznajem neke kolege koje nisu uspele da polože ispit iz prvog puta, ali to nije bio razlog da se zaustave, već su iz drugog ili trećeg puta uspeli da zauzmu visoko mesto na rang listi i budu imenovani za sudske prevodioce.  


Ulaganje u sopstveno znanje uvek je od koristi, pa i ako poželite da ostvarite ovaj poduhvat, bez obzira na konačni ishod, biće to prilika da dodatno učite, usavršavate se i steknete mnoštvo novih znanja. Ali, pre svega, morate da volite to što radite ili ćete u budućnosti raditi: dakle, ako vas ne zanima pravo i rad sa ljudima (koji je u osnovi svega), sigurno vam neće biti prijatno da prevodite na desetine strana presuda i ostalih sudskih dokumenata i da primate najrazličitije klijente. Zapamtite, ovde počinje dug put kontinuiranog učenja i sticanja iskustava, od kojih neka možete steći samo ako aktivno radite i ako ste u svakodnevnom kontaktu sa stranim jezikom. 

Mnogi smatraju da je postavljanje za sudskog prevodioca maksimum prevodilačke profesije kod nas, ali ne znaju da to zvanje nosi i veliku odgovornost, jer svojim potpisom i pečatom potvrđujete da je prevod veran originalu i tu nikakva improvizacija nije dozvoljena. Rad sa klijentima, koji će od vas tražiti najrazličitije vrste prevoda, zahteva mnogo strpljenja i veštinu u komunikaciji i pregovorima (nekom drugom prilikom ću vam pisati kako izgleda kada vam traže da im prevedete „jedan papir“ i drugim negativnim i pozitivnim situacijama iz prakse).   

Moram naglasiti da sam zahvaljujući  ovom zvanju upoznala brojne kolege i koleginice, s kojima sarađujem i svakodnevno razmenjujem informacije i konsultujem se oko terminologije u prevodima. I ne samo to, zahvaljujući istomišljenicima među kolegama, pokrenula sam inicijativu „Prevodilačko srce- besplatni prevodi medicinske dokumentacije za pacijentekojima je potrebno lečenje u inostranstvu“, koja je okupila stručne prevodioce iz svih krajeva radi jednog humanog i plemenitog cilja. 


Danas, posle skoro četiri godine, ja i dalje obožavam svoj posao i svakom zadatku pristupam sa strašću i željom da naučim i saznam nešto novo.  

sabato 21 dicembre 2013

Prevod sa italijanskog: 14 jednostavnih misli za srećnu 2014. godinu

Stigli smo do kraja decembra. Razmišljam da objavim uskoro jedan tekst u kojem ću rezimirati 2013. godinu. Možda za nedelju dana, tako nekako. I ovog puta razlog mog ređeg javljanja su prevodilački poslovi, jer prevodi sa italijanskog i portugalskog jezika nekada mogu da budu vrlo zahtevni, ali verujem da ću za praznike imati više vremena za pisanje i uživanje u zimskim čarolijama. Ovog puta predlažem vam jedan prevodilački zadatak. Da li ste kao đaci na časovima latinskog učili napamet poslovice i misli poznatih umova? Nemojte misliti da ću od vas tražiti da to isto radite na italijanskom.

Verovatno i sami znate da ne volim citate, već mi je draže da iskažem nešto originalno, svoje. Ipak, ovom prilikom podeliću sa vama neke jednostavne misli koje sam pronašla na stranici Viva la vita! Napominjem, ne očekujte ništa spektakularno, ne očekujte duboke misli i životnu filozofiju, već jednostavne rečenice, do čijeg prevoda ćete lako doći ako koristite i neki jednostavan rečnik i koje će vam se verovatno urezati u sećanju, baš zbog svoje jednostavnosti i svakodnevnog prepoznavanja u njima. Volela bih da na kraju čitanja kao komentar napišete koja od ovih misli najbolje oslikava vas:

1.Pronalazite li sličnosti između života i fudbala?

2.Ako želite da nekog fascinirate pozitivnom novogodišnjom željom:

3. Ne očekujte da vam u životu bude sve servirano na tanjiru!

4.Ne pridajte značaj pričama nebitnih ljudi:

5.Najveća istina u životu:

6.Prilika da se nazdravi na pravi način:

7.Kakav je život bez snova?

8.Još jedna misao o snovima:

 9. Ne nervirajte se zbog zavidnih ljudi: 

10."Non mollare mai"

11.Dela, a ne samo reči!

12.Nikada nije kasno za novi početak:

13.Nazovite ljude i stvari previm imenom:

14.Slatke snove želi vam vaša profesorka!

giovedì 5 settembre 2013

Italijanska kuhinja- greške koje vam Italijani nikada neće oprostiti


Dragi učenici, posle duže pauze oglašavam se novim tekstom. Možda ste u ovom periodu očekivali programe novih kurseva, da, i njih ću uskoro objaviti, a sada ono šta ste prethodnih meseci pokazali najveće interesovanje- italijanska kuhinja. Prenosim vam tekst sa sajta http://d.repubblica.it/, u integralnoj verziji i bez prevoda, kako bih vas motivisala da sami istražujete i saznate šta Italijani smatraju za „kulinarsko svetogrđe“. U uvodu autori napominju da je dovoljno otići u Nemačku ili Sjedinjene države i videti u šta su se pretvorili italijanski kulinarski rituali. Od kečapa koji se koristi umesto sosa od paradajza, do kapućina u bilo koje vreme tokom dana. U tekstu su 10 pravila koja „demoliraju“ italijansku kuhinju u inostranstvu. Kako bi naučili strance izbegnu kulinarske greške ako žele da serviraju na trpezu prave italijanske specijalitete, izdvojili su 10 pravila koja nikada ne smete zaboraviti.

Na kraju, pitamo se kakva je po ovom pitanju situacija u Srbiji? Kao dugogodišnji prevodilac za italijanski jezik, mogu samo reći- katastrofalna! Koliko god se ovdašnji restorani trudili da serviraju „pravu italijansku kuhinju“ uz adekvatne (u prevodu- paprene) cene, većina njih nije u stanju da sastavi meni bez pravopisnih grešaka, kako u italijanskim nazivima, tako i u srpskim. Korekcija  stručnog prevodioca bi koštala kao 2 parčeta pizze (da ne transkribujem ovo na srpski, mada bi po pravopisu trebalo), a poverenje klijenata i znalaca sigurno veće.

Ako neko želi prevod, naročito internet portali ili štampana glasila, neka mi pišu privatno, rado ću tekst stručno i pravilno prevesti, jer klijenti imaju puno pravo na istinsku, a ne pseudo-italijansku kuhinju!

Izvor za tekst: http://d.repubblica.it/

1 - Mai e poi mai sorseggiare un cappuccino durante i pasti
Caffè e cappuccino sono l'orgoglio italiano nel mondo, ma il primo viene consumato alla fine del pasto e il cappuccino per colazione, accompagnato da un dolce (meglio un cornetto, o brioche che dir si voglia, aggiungiamo noi). Se vuoi, puoi ordinare un cappuccino a fine pasto, ma sappi che un italiano non lo farebbe mai. 
 
2 - Risotto e pasta non sono un contorno
L'organizzazione delle portate nella cucina italiana è unica, e prevede che pasta e risotto vengano serviti come portata singola e unica (eccezion fatta per specialità come l'Ossobuco alla milanese). Servire la pasta accanto a un altro cibo è un errore che viene commesso in molti paesi, ma in Italia è considerato sacrilegio. 
 
3 - Non versare olio nell'acqua della pasta
Tutti i condimenti, incluso l'olio, devono essere aggiunti solo un volta che la pasta è scolata e servita in un piatto, assolutamente mai aggiunti nell'acqua di cottura.   
4 - Ketchup sulla pasta: vi prego, non si può...
Questa è una combinazione che shocca gli italiani: anche se il ketchup ha affinità con la salsa di pomodoro, aggiungerlo sulla pasta è considerato un vero reato culinario. Tienilo per le tue patatine fritte o hot dog, per favore.
  



5 - Spaghetti Bolognese? Macché, sono tagliatelle!  È probabilmente il piatto più famoso della cucina italiana, il più esportato, eppure non c'è un ristorante, a Bologna, che lo cucini. Questo perché la ricetta originale prevede che con il sugo bolognese vengano condite le tagliatelle, e non gli spaghetti. Vi sembra un dettaglio di poco conto? Nella cucina italiana azzeccare la giusta combinazione di pasta e condimento è d'obbligo. 


6 - Pasta con il pollo: mai in Italia
Parlando con americani viene fuori che una delle ricette più conosciute considerata "tipicamente italiana", è la pasta con il pollo. È imbarazzante: dobbiamo dirvi che in Italia non esiste nessuno che serva una pietanza simile.  
 

7 - "Caesar salad"
Questa insalata, che prende il nome dal suo creatore, Caesar Cardini, fa parte di quel lungo elenco di piatti creati da chef di origine italiana che però in Italia sono sconosciuti.   






8 - La tovaglia a quadrettoni bianca e rossa non esiste
Per qualche strana ragione questa tovaglia è associata al nostro cibo e allo stereotipo del "mangia-spaghetti": all'estero tutti i ristoranti italiani la usano. Probabilmente i turisti che visiteranno l'Italia resteranno delusi quando scopriranno che noi, invece, non le usiamo MAI. Eccetto forse qualche ristorante per soli turisti. 




 
9 - Le "Fettuccine Alfredo" sono famose solo oltreoceano
Questo è forse il punto più curioso della nostra top ten. Le fettuccine Alfredo sono il piatto "italiano" più famoso negli Stati Uniti ma totalmente sconosciute in Italia. Questi noodles, conditi con burro e Parmigiano Reggiano, sono infatti stati inventati nel Bel Paese da Alfredo Di Lelio, proprietario di un

ristorante a Roma, ma non si sono mai diffusi né tantomeno sono diventati un "piatto tradizionale". Eppure, oltreoceano sono incredibilmente popolari tanto da diventare un simbolo della Dolce Vita. I turisti americani che arrivano in Italia sperando di degustare fettuccine Alfredo in qualsiasi ristorante della penisola sono guardati con disapprovazione.  

10 - Impara il rispetto della tradizione e i consigli della mamma
Lei, ha imparato a cucinare dalla mamma. Che ha imparato dalla sua mamma, che a sua volta ha imparato dalla sua e così via. È un sistema testato. Ma cosa ogni madre insegna alla propria figlia in fatto di cucina? Che l'amore è al centro di tutto. Il cibo italiano va sempre condiviso con chi ami. L'amore e la famiglia sono tutto. 
 

lunedì 22 aprile 2013

Prevod sudskog tumača: poezija



Možda niste navikli na ovako duge pauze na mom blogu. One su posledica angažovanja na drugim poljima, svakodnevnog rada i offline aktivnosti, ali evo me ponovo da podelim s vama moje nove misli i ideje. Tekst koji sledi je nešto drugačiji od prethodnih. Baviću se prevođenjem poezije. Hoću li nekada zaista dobiti priliku da stav im svoj prevodilački potpis na neko književno delo? Nismo li se baš za to školovali mi koji imamo zvanje profesora italijanskog jezika i knjževnosti? Hoćemo li nekada ta znanja koja smo stekli iz predmeta italijanske književnosti preneti na druge, iako nismo izabrali univerzitetsku karijeru? Mnogo hipotetičkih pitanja na koja su odgovori negativni, nažalost. 


Zar sve pročitane knjige, prevedeni i analizirani tekstovi i svaki detalj koji smo morali da znamo na ispitima iz italijanske književnosti da nam služi kao pokazatelj opšte kulture i ničega više? Volela bih da mi odgovore na to pitanje ljudi koji su pravili studijske programe na fakultetu i da mi neko pruži mogućnost da nekome držim nastavu italijanske knjževnosti a da to ne bude na Katedri za italijanistiku, jer kako sam napisala ne spadam u one koji su odabrali univerzitetsku karijeru. 

Osim što sam profesor italijanskog jezika i književnosti ja sam i prevodilac, štaviše sudski prevodilac za italijanski jezik ili kako se to u svakodnevnom jeziku kaže, sudski tumač. Ja radim u firmi kao prevodilac, jer obezbediti egzistenciju kao profesor u školi jezika ili kao privatni profesor je nešto teži poduhvat. Ja svakog dana prevodim na italijanski, ponekad i na srpski, ali znatno ređe. Šta prevodim? Ugovore, delove zakona, podzakonske akte, regulative, pravilnike, tehničku dokumentaciju. Tokom svoje karijere imala sam brojna angažovanja i kao usmeni prevodilac i bila su to zanimljiva iskustva. Ali kakva je situacija sa prevođenjem književnih tekstova? Da li se posle fakulteta završava svaki kontakt s njima? Za one koji ne znaju, dok sam ja studirala, prevodi su bili sastavni deo ispita iz jezika i tada nismo prevodili ugovore ili uputstva za upotrebu kombajna, već književne tekstove, odlomke iz dela poznatih pisaca. 

Desilo se da pre dve godine neki gospodin zove sve novosadske škole stranih jezika i da traži prevodioce koji bi neki njegov roman preveli na različite jezike. Koga je izabrao na kraju- ne znam. Jedini kriterijum je bio što niža cena. Takav „paket“ ponudila mu je neka izdavačka kuća. Ok, svako ima svoje kriterijume. Ista priča i kada sam radila kao „correttore di bozze“ jednog prevoda za poljoprivredni fakultet, čiji je cilj bio da se italijanska tehnologija u proizvodnji sira primeni i kod nas. Prevod koji sam dobila na korekturu bio je odvratan. Imala sam utisak da je neko jednostavno provukao tekst kroz automatski prevodilac i tako ga predao nalogodavcu. Pretpostavljate i ovde je finansijski faktor bio presudan, jer zašto bi neko novac predviđen biznis planom dao prevodiocu, kada može sam da ga potroši. Dešava mi se i sada da me pojedini ne pitaju ni da li imam kvalifikacije i znanje da prevedem neki tekst, ni kakve reference imam od ranije, već prvo pitaju za cenu a da mi prethodno i ne pokažu šta bi zapravo trebalo da prevodim. Uglavnom ljudi koji misle da je uraditi prevod isto kao prekucati tekst sa papira u word dokument. Svako ima slobodu izbora i lične kriterijume, to se ne osporava.

S druge strane, tu su brojne saradnje kojih se rado sećam i klijenti s kojima uvek rado poslujem, poput kompanije Zepter, pozorišta Madlenianum i jednog gospodina koji je prevode doveo do najprofesionalnijeg nivoa (bar među onima koje ja poznajem). Njegovo ime je Čedomir Pušica, on takođe piše korisne tekstove na svojim blogovima a stranicu www.lingvista.rs trebalo bi da prouči svako ko namerava da se profesionalno bavi prevodilačkim radom.

U naletu inspiracije želela sam da nahranim svoj poetski duh i da za razliku od dosadašnjih poslova prevedem nešto što mi verovatno niko neće tražiti da prevedem. Prevela sam na italijanski pesmu muzičkog projekta Despot koja je prenekoliko dana premijerno emitovana na radio i TV stanicama. Objavljena je u momentu kada je tema koju obrađuje više nego aktuelna. O muzičkoj vrednosti ove pesme pisaću recenziju za neku drugu web stranicu kada preslušam ceo materijal, ovog puta pokretač mog uspavanok književno-prevodilačkog duha bio je tekst. Lep i dubok. Direktan, koncizan, bez suvišnih alegorija. Epski. Zašto ga prevoditi na italijanski? Jednostavno zato što ima i u Italiji onih koji bi voleli da znaju šta reči znače nakon što čuju pesmu „Tamo (gde vukovi samuju)“. Možda i zato što sam posle prvog slušanja pomislila da bi tu pesmu sjajno otpevao Fabio Lione, ali sam potom shvatila da ovako ima dublji epski karakter i da bi sa lirskim tenorom poput Fabia sve bilo tipično i već viđeno. 
 
Fabio? Ne, ovog puta ne on.
I tako, odlučila sam da, umesto uobičajenih saveta o učenju i nastavi italijanskog jezika, podelim sa vama ovaj prevod. Verovatno nije savršen, ali je moj. Prevodilac, da bi preveo književno delo, mora se saživeti sa autorom, ući u njegov način razmišljanja, uživeti se u emociju koju delo nosi. U suprotnom, bio bi to samo tehnički prevod, korektan i tačan, savršen i bez emocija. Da li sam uspela u nameri ili sam otišla u dobok ofsajd, prosudite sami. Prihvatiću kritike. I pohvale, ako ih bude.
Vaš profesor i prevodilac, u virtualnom svetu poznata pod pseudonimom Oljafiore.....




Tamo gde zima je surova
Tamo gde jesen je sumorna
Tamo gde čudni su vetrovi
Tamo su orlovi leteli

Tamo gde carstva su padala
Tamo gde nada se rađala
Tamo gde stari su zaspali
slobodno nebo sanjali


Kao molitva širi se glas
čekamo spas, slavimo Carstvo Nebesko
Kao Božji dar nosimo krst
slavimo mir, čekamo Carstvo Nebesko

 
Tamo gde samuju vukovi
Tamo gde bistri su izvori
Tamo gde vatra je iskonska
Tamo gde pravda je Božija

Tamo gde drveće šapuće
vekova prošlih legende
vapaj o kamen se odbija
Nebeska vrata otvara

Kao molitva širi se glas
čekamo spas, slavimo Carstvo Nebesko
Kao Božji dar nosimo krst
slavimo mir, čekamo Carstvo Nebesko



Tamo gde gase se ognjišta
Tamo gde prazna je kolevka
Tamo gde suvi su kondiri
Tamo gde cvetaju božuri
Lì dove l’inverno è rigido,
Lì dove l’autunno è plumbeo,
Lì dove son strani i venti,
Lì dove volaron le aquile.

Lì dove caddero gli imperi,
Lì dove naque la speranza,
Lì dov’anziani s’addormentarono,
Il cielo libero sognarono.

Come una preghiera si espande la voce,
Aspettiamo la salvezza, celebriamo il Regno dei Cieli,
Come un dono di Dio portiamo la croce,
Celebriamo la pace, aspettiamo il Regno dei Cieli.

Lì dov son i lupi solitari,
Lì dove i sorgenti son limpidi,
Lì dove il fuoco è primordiale,
Lì dov’è la giustizia divina.

Lì dove sussurran gli alberi
Leggende sui passati secoli,
Il pianto che una pietra respinge,
la porta dei Cieli si apre.

Come una preghiera si espande la voce,
Aspettiamo la salvezza, celebriamo il Regno dei Cieli.
Come un dono di Dio portiamo la croce,
Celebriamo la Pace, aspettiamo il Regno dei Cieli.

Lì dove i focolari si spengono,
Lì dove la culla è vuota,
Lì dove son asciutte le brocche,
Lì dove fioriscon le peonie.