sabato 15 marzo 2014

Italijanski jezik u Novom Sadu- kako izabrati školu jezika i tečaj koji vam odgovara

Ažuriraću ovaj tekst jer smatram da je neophodno da napišem neke nove stvari koje su vezane za nastavu italijanskog jezika, tečajeve u ponudi i metode učenja. Nažalost, često mi se dešavalo da me učenici pozovu ili ostave broj za kontakt samo da bi me pitali cenu! Tada se osećam prilično bezveze, jer sam nastavnik, a ne prodavac u butiku, moj zadatak je da im prenosim znanje a ne samo "pružim uslugu" za koju će oni platiti školi ili meni, ako se opredele za privatne časove italijanskog jezika.

Da li se škola jezika ili profesor bira samo po ceni? Kada pozovete za informacije, da li uopšte pitate ko je profesor i da li tražite njegove referece? Ili možda samo želite da nađete nekog ko "drži italijanski jezik"? Možda surovo zvuči što vam se obraćam ovako, ali, kako sam ranije pisala, neke greške koje se naprave na početku učenja novog stranog jezika je teško ispraviti. S druge strane, za svoj novac imate pravo da zahtevate najbolje, pa je zato ključna stvar odabrati kurs koji će ispuniti vaše potrebe- privatne i profesionalne. Za početak, ako ste nekada učili italijanski, pogledajte ovaj infogram u kojem nam daju savete, najpre, kako da učimo:
 A sada, evo i nekih korisnih saveta kako izabrati školu stranih jezika po vašoj meri, koje, kao
  dugogodišnji profesor, mogu da vam dam:


1. Početni kurs A1 najduze bi trebalo da traje 4 meseca s tempom rada 2 puta po 90 minuta nedeljno, odnosno 8 dvočasa mesečno. Ako vam škola kaže da se radi duže, izbegavajte takvu školu, jer je nezamislivo da se tako malo gradiva toliko dugo razvlači. S druge strane, ne očekujte da ćete uspeti da nivo pređete za 20 dvočasa, jer je to realno premalo vremena da se pređu sve didaktičke jedinice.

2. Nivo A2 može da se pređe za 4-5 meseci. Znatno je zahtevniji od A1, ali s njim se uče sva vremena u indikativu i stiče se veoma dobra osnova za sve ostalo. Sa nivoom A2 u Italiji možete dobiti boravište kao stranac, štaviše, odnedavno je obavezno polaganje ispita za nivo A2 za sve emigrante/privremene radnike u Italiji!

3. Nivoi B1 i B2 su komplikovaniji, ali ja smatram da, onaj ko uči redovno, može do diplome B2 nivoa da stigne za 2 godine, a ne za 4, prema tome, kada birate školu, pitajte ih u kom vremenskom periodu biste mogli da dostignete taj nivo. Ako to mogu recimo studenti koji uče jezik na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, u trajanju od 4 semestra, zašto ne biste mogli i vi! Sa znanjem italijanskog na B2 nivou možete se upisati na fakultet ili specijalističke studije u Italiji.


4. Izbegavajte da radite po zastarelim knjigama- a to su one što su izasle pre 10 i više godina. Štaviše, poželjno je da knjiga ili njeno novo izdanje ne bude starije od 5 godina. Takvih sigurno ima, a na školi ili nastavniku je da ih pronađe i uvede u nastavu. 

Možda je nekome lakše da radi po materijalima na koje je navikao, ali i nastavnici moraju da se usavršavaju u kontinuitetu i da primenjuju ne samo nove udžbenike već i tehnološka pomagala, u skladu sa uslovima i mogućnostima koje imaju. Idealno bi bilo da svaka učionica ima kompjuter i bežični internet, da učenici mogu da koriste smartphone i tablet tokom nastave, a i nastavnici, što je realnije očekivati nego da imamo multimedijalnu tablu, kompjutere, projektore....Ulaganje u tehniku je uvek isplativo i na tome bi svi trebalo da radimo. Kreda i tabla, sveska i olovka u današnje vreme su "nadograđeni" uređajima koje sam već pomenula. S pravom- danas uz udzbenike učenici i nastavnici dobijaju CD ROM za kurs, softvere za interaktivne table i brojne materijale koji prate program a skidaju se besplatno sa interneta.
Bilo bi idealno da svi imaju originalnu knjigu, izdavačka kuća Edilingua, na primer, svoja izdanja prodaje po više nego povoljnim cenama i ne naplaćuje dodatno CD ili CD ROM, već je sve to uračunato u cenu, a s vremena na vreme daje i korisne popuste.

5. Vec od nivoa B1 mozete poceti strucne kurseve- medicina, pravo, ekonomija, poslovni italijanski. Ja izuzetno volim da radim stručne kurseve, kao i kurseve konverzacije. Takođe, savetujem učenicima da se "profesionalno" usavršavaju i na italijanskom, naročito ako s tim jezikom žele da traže posao. Poslodavci vas neće pitati koji ste nivo jezika dostigli, već šta znate da radite s tim nivoom i da li poznajete određenu stručnu terminologiju.

5. Pre nego što se upišete na kurs, idite na lice mesta u školu koja vam se čini privlačnom, upoznajte se sa profesorom, literaturom, zaposlenima. Nekada je i sam ambijent dodatna motivacija za učenje nekog jezika. Ja često ne volim da dajem informacije putem telefona već volim da potencijalni učenik dođe na besplatni čas ako je grupa već krenula ili na uvodni čas u školu na kojem predstavim program, metode rada, upoznam se sa učenicima i oni se upoznaju sa mnom. Zašto besplatni čas? Zato što učenici imaju pravo na to i zato što ja sama imam profesionalnu obavezu i ličnu želju da to uradim! Ali i iz nekih drugih razloga o kojima ću vam pisati neki drugi put, a koji se mogu nazvati i imenom "špijunaža konkurencije". 



6. Najskuplji kurs ne znači da je i najbolji- zato obratite paznju na ono sto šam već napisala- trajanje, ambijent, nastavno osoblje, korišcenje multimedijalnih nastavnih sredstava...Isto tako oni koji se reklamiraju kao najjeftiniji mogu da na kraju postanu znatno skuplji, kada se uzmu u obzir gore pomenute činjenice. Idealna grupa ne bi trebalo da ima vise od 4-6 clanova, u nekim školama se grupa formira i sa 3 polaznika, a što je manje ljudi u grupi, to je preduslov da se brže napredovanje i savladavanje nastavnih jedinica.


Na sva ostala pitanja daću vam odgovore lično ili preko mejla! Ne zaboravite, prvi čas je probni i besplatan je, ako sumnjate u bilo šta, dajem vam priliku da se uverite da je zaista tako!











2 commenti:

  1. Tipican dokaz da postoje ljudi koji ne rade posao samo i iskljucivo zbog novca, vec zarad obostranog zadovoljstva. Olja, mislim da ne treba ni da obracas paznju na "spijunazu konkurencije", jer tim gestom toliko deluju jadni, a samim tim, sto tebe zovu, daju ti satisfakciju da si im prag spoticanja, jer za razliku od jih, ne radis nista na kvarno. Ne razumem ljudsku glupost i sujetu, a ocigledno je tako rasprostranjena oko nas...

    RispondiElimina
  2. Zamisli Tarja, bas ti iz takozvane "konkurencije" su po ko zna koji put pokusali da postave komentar na tvoj komentar, prethodno negirajuci da imaju bilo kakvu vezu sa pokusajima spam komentara i postavljanja linkova. Ali zato postoji moderacija i restrikcije. U svakom slucaju, ja nastavljam da pripremam svaki cas i da smisljam nove ideje za moje ucenike i njihovo zadovoljstvo mi je najbolji pokazatelj da se teorija sprovodi u praksi. Nista se ne prepusta slucaju, jer, velika je razlika izmedju profesora i onog koji samo "drzi casove".

    RispondiElimina